Logička slagalica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Logička slagalica je slagalica koja se izvodi iz matematičkog polja dedukcije.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Logičku slagalicu je prvi napravio Čarls Ludvig Dogson, koji je bolje poznat po svojem nadimku Luis Kerol. On je autor Alisa u zemlji čuda. U ovoj knjizi The Game of Logic je napisao igru kojom se rešavaju problemi kao što su potvrđivanje zaključka "Neki hrtovi nisu debeli" iz izjava "Ni jedno debelo stvorenje ne trči dobro" i "Neki hrtovi trče dobro". Zagonetke poput ove, gde je data lista izjava i traži se da se izvede zaključak, su poznate kao silogizmi. Dogson nastavlja i konstruiše mnogo kompleksnije zagonetke koje se sastoje iz čak 8 premisa.

U drugoj polovini dvadesetog veka matematičar Rejmond M. Smuljan je nastavio i proširio mrežu logičkih slagalica sa knjigama kao što su The Lady or the Tiger?, To Mock a Mockingbird i ''Alice in Puzzle-Land. Popularizovao je "knights and knaves" slagalice, koje uključuju vitezove, koji uvek govore istinu, i lopove koji uvek lažu.

Postoje takođe logičke slagalice koje su apsolutno bez verbalnih atributa. Popularna forma ovih slagalica je Sudoku, koji uključuje korišćenje dedukcije da bi se pravilno brojevi svrstali u mrežu; nanogram, takođe nazvan  "Boj po brojevima", koji uključuje korišćenje dedukcije da bi se korektno popunile u mrežama sa belim i crnim kockama da bi se sastavila slika; i logički lavirinti, koji uključuju korišćenje dedukcije da bi se saznala pravila lavirinta.

Logičke puzle s mrežom[uredi | uredi izvor]

Mreža logičke slagalice, u kojoj su jedino popunjeni podaci da je Sajmon 15 godina star i da Jejn ne voli povrće.

Još jedna forma logičke slagalice, popularne među entuzijastima i dostupnim u magazinima posvećenim ovom temom, je format u kome je dat scenario, kao i objekat (na primer, odredi ko je doveo psa na izložbu pasa, i koje vrste je bio svaki od pasa), određeni tragovi su dati ("niti je Misti, niti Reks nemački ovčar"), i onda čitač popunjava matricu tragovima i pokušava da dedukuje rešenje. Ove su često nazivane kao slagalice "logičke mreže". Najpoznatija može da bude takozvana Zebrina slagalica, koja pita pitanje ko poseduje zebru?

Često u magazinima sa logičkim slagalicama postoje logičke slagalice zvane tabelarne slagalice, koje se rešavaju na isti način kao i mrežaste slagalice, ali nemaju mrežu bilo zato što be bila prevelika, ili zato što postoji neki drugi vizuelni element. Na primer, mapa grada može biti postavljena umesto mreže u slagalici o lokacijama raznih radnji.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Martin Gardner. „My Best Mathematical and Logic Puzzles” (Dover Recreational Math izd.). Dover Publications. ISBN 978-0-486-28152-0.  Tekst „date November 1, 1994 ” ignorisan (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]