Longval-rudarstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Longval-rudarstvo
Hidrauličk uređaj

Longval-rudarstvo je oblik podzemne eksploatacije uglja u kojoj je dug zid uglja iskopan u jedan komad (obično 0,6 - 1,0 m debljine). Longval panel (blok uglja koji se vadi) je obično dužine 3-4 km i 250-400 m širine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Osnovna ideja longval rudarstva je razvijena u Engleskoj krajem 17. veka. Rudari bi podrezali ugalj duž širine zida, uklanjali ugalj dok je padao, koristeći drvene rekvizite za kontrolu pada krova iza zida. Iako se tehnologija značajno promenila, osnovna ideja ostaje ista, da u suštini odstranjivanje celog uglja iz širokog uglja lice i omogućavaju krov i predugo rok do kolapsa u prazninu iza, uz održavanje bezbednog radnog prostora duž lice za rudare.[1]

Oprema[uredi | uredi izvor]

Određen broj hidrauličnih dizalica, zvanih podupirači, obično 1,75m širokih i smeštenih u dugom nizu, rame uz rame do 400m dužine u cilju podrške krov uglje lice. Pojedinačni klin može da teži 30-40 tona, produži do maksimalne visine rezanja do 6m i imaju prinosa ocenu 1000-1250 tona svaki. Ugalj se preseče iz uglje lice koristi se mašina zove se Širer (engl. power wheel).[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]