Pređi na sadržaj

MIRV

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Testovi MIRV raketa LGM-118 Piskiper, putanje leta bojevih glava

MIRV (engl. Multiple independently targetable reentry vehicle MIRV), je vojna tehnika koja se sastoji u opremanju projektila sa nekoliko bojevih glava (nuklearnih ili konvencionalnih) od kojih svaka prati nezavisnu putanju prilikom ulaska u atmosferu. Odvojena bojeva glava sa pojedinačnim jedinicama za ciljanje, za balističke rakete tipa MIRV.[1] Za razliku od monoblok bojeve glave, MIRV nosi nekoliko bojevih glava, čime je moguće pogoditi nekoliko ciljeva odjednom pri lansiranju samo jedne rakete. Takve bojeve glave mogu biti opremljene i ICBM i SLBM -ovima.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Bojeve glave projektila Piskiper LGM-118A

Instalacija nekoliko nuklearnih bojevih glava prvi put je testirana 1968. godine na američkoj interkontinentalnoj balističkoj raketi Minuteman III. Ovaj razvoj u Sjedinjenim Državama potiče od napretka u minijaturizaciji nuklearnih bojevih glava i od razvoja tehnika koje omogućavaju jednom lanseru da ispusti nekoliko satelita u različite orbite zahvaljujući raketnom stepenu tipa Able-star ili Transtage. Raketa Minuteman III ima tri bojeve glave snage 170 kilotona TNT ekvivalenta, što zamenjuje jednu nuklearnu bojevu glavu od 1,2 megatona instaliranu do tada 1. Između 1970. i 1975. godine. Sjedinjene Države su modifikovale 550 projektila ove kategorije 2. Uvođenje ovih MIRV projektila ima za cilj da se suprotstavi protivraketnom odbrambenom sistemu koji se gradi oko Moskve. Umnožavanje glava čini svaki pokušaj odbrane uzaludan.[3] Sovjeti su uzvratili razvojem verzije svoje balističke rakete dugog dometa R-36 sa tri nuklearne bojeve glave počevši od 1975. Uvođenje MIRV projektila potpuno je promenilo odnos snaga; više nije moguće dizajnirati odbranu sposobnu da uništi napadne projektile. Uzajamno osigurano uništenje pojavilo se kao nova doktrina i dovelo do potpisivanja 1972. godine. ABM sporazuma, što ozbiljno ograničava razvoj protivraketnih sistema. Pored dve nuklearne sile tog vremena, bile su Francuska, Kina i Ujedinjeno Kraljevstvo, (američke rakete) krajem 2019. godine imaju operativne rakete sa više bojevih glava.[4]

Uređaj i princip rada[uredi | uredi izvor]

Princip rada MIRV je praktično isti kao i monoblok bojeve glave. Bojeva glava se lansira u orbitu balističkom raketom, zatim se od nje odvaja autonomna jedinica za razdvojivanje (ABR) na koju se postavljaju bojeve glave. ADB, opremljen sopstvenim motorom, ulazi u izračunatu putanju prvog bloka, „puca“ ga, zatim manevrira i ulazi u putanju drugog bloka, ubrzava i odvaja drugi blok. Zatim se postupak ponavlja. Nakon završetka postupka uzgoja, ADB derbitira i sagoreva u atmosferi.[5] Bojeve glave nastavljaju autonomni let duž balističke putanje koju im je odredila autonomna jedinica za razdvajanje ili aktivno manevrišu. Pasivni deo putanje zauzima najveći deo vremena celog leta, počev od trenutka lansiranja, sa interkontinentalnim dometom do 25 minuta. Po ulasku u atmosferu, raketni motor male snage postavljen na bojeve glave ih okreće oko ose kretanja kako bi stabilizovao kurs kada lete u atmosferi. Bojeve glave ulaze u atmosferu brzinom od 5 - 7 km / s (18 000 - 25 000 km / h), ostavljajući za sobom sjajnu perjanicu. Pored bojevih glava, MIRV mogu da sadrže i sredstva za prevazilaženje protivraketne odbrane – na primer, lažne bojeve glave

Rasipanje bojevih glava[uredi | uredi izvor]

Prvi pokušaj da se stvori vozilo sa višestrukim ponovnim ulaskom bile su bojeve glave tipa disperzije, bez individualnog navođenja bojevih glava. Ovo je bilo najjednostavnije rešenje: nakon ulaska na putanju leta do cilja, bojeve glave su se jednostavno razdvojile da bi se obezbedio pad na određenoj udaljenosti jedna od druge.

Destabilizujući faktor MIRV[uredi | uredi izvor]

Šema ICBM Minutman III

Mnogi stručnjaci su percipirali balističke rakete MIRV kao potencijalnu pretnju stabilnosti sveta i faktor koji povećava rizik od eskalacije međunarodnih sukoba. Problem je bio u tome što su ICBM opremljene sa MIRV značajno povećale mogući udar bez povećanja broja projektila kao takvih; s obzirom na to, nuklearni arsenal je postao znatno koncentrisaniji (umesto puštanja u rad velikog broja jednoblok raketa, pojavila se jeftinija mogućnost puštanja u rad malog broja raketa sa MIRV) i osetljiviji na preventivni udar neprijatelja.

Ovu situaciju su opisali dva modela:

  • Ako obe strane imaju po 100 monoblok projektila, onda agresor, da bi pogodio nuklearni arsenal protivnika (i neutralisao njegov uzvratni udar), mora da usmeri svaku svoju ICBM na svaku od protivničkih raketa. Istovremeno, samo jedan nuklearni udar može biti nanet na svaku protivničku ICBM, što ne garantuje uništenje svih napadnutih ICBM. Agresorov raketni arsenal će biti potpuno iscrpljen ovim jednim napadom.
  • Ako obe strane imaju po 100 raketa sa više vozila (po 10 na svakom), onda agresor, da bi pogodio nuklearni arsenal protivnika (i neutralisao njegov uzvratni udar), može poslati samo polovinu svojih projektila - 50 jedinica, sa 10 bojevih glava. svaki - protiv nuklearnog arsenala neprijatelja. Zbog upotrebe MIRV-a, agresor može da napadne 100 neprijateljskih projektila sa samo 50 projektila, a na svaku raketu protivnika biće isporučeno 5 nuklearnih udara, što značajno povećava šanse za potpuno uništenje protivničkog nuklearnog arsenala. Istovremeno, agresor drži polovinu svog raketnog arsenala u rezervi.

Dakle, masovno raspoređivanje raketa sa MIRV-ovima gura sukobljene strane na agresivne akcije, čineći profitabilnim da svaka od strana prva udari i stvara mogućnost za delimičnu ili potpunu neutralizaciju nuklearnog arsenala druge strane preventivnim udarom. S obzirom na ovo, MIRV su destabilizujući faktor.[6]

Tokom pripreme sporazuma SALT-II dogovorena je zvanična definicija individualno navođenih bojevih glava:

Bojeve glave se mogu pojedinačno gađati:

a) ako se, nakon odvajanja od rakete-nosača, bojeve glave manevrišu i navode do različitih nišanskih tačaka duž putanja koje su nezavisne jedna od druge pomoću struktura koje su instalirane na autonomnoj jedinici za razdvojivanje ili na bojevim glavama i koje su zasnovane na upotrebi elektronskih računara ili druge mašine za računanje, u kombinaciji sa uređajima koji koriste mlazne avione, uključujući rakete, motore ili aerodinamičke sisteme; b) ako će se manevar i navođenje bojevih glava do različitih nišanskih tačaka duž nezavisnih putanja jedna od druge obezbediti uz pomoć drugih dizajna koji mogu biti kreirani u budućnosti.

— Treća usaglašena izjava u vezi sa sporazumom SALT-II, 1979.

Sjedinjene Države i Rusija potpisale su sporazum START II, 1993. godine, čiji je cilj bio zabrana MIRV-a i opremanje ICBM samo monoblok bojevim glavama. Međutim, iako su ugovor potpisale obe strane, vlade obe strane su odbile da ga ratifikuju. 2002. godine, nakon što su se SAD povukle iz ABM sporazuma, Rusija se povukla iz sporazuma START II. Ugovor START III, potpisan 2010. godine, nije sadržao klauzule koje zabranjuju MIRV. Međutim, Sjedinjene Države su jednostrano demontirale teške MKS ICBM opremljene sa više bojevih glava. Bojeve glave iz MKS projektila ponovo instalirane na projektile Minutman III u okviru programa Sejfti Enhanced Rentri Vijakl (SERV), projektili Minutman III su takođe na dužnosti u verzijama sa MIRV.[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „MIRVs”. nsarchive2.gwu.edu. 
  2. ^ „MIRV weaponry”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 
  3. ^ Sыčev, Vasiliй. „Ni voйnы, ni mira”. N + 1 — glavnoe izdanie o nauke, tehnike i tehnologiяh (na jeziku: ruski). 
  4. ^ „multiple independently targetable re-entry vehicle (MIRV)”. thediplomat.com. 
  5. ^ Schumann, Anna (28. 8. 2017). „Fact Sheet: Multiple Independently-targetable Reentry Vehicle (MIRV)”. Center for Arms Control and Non-Proliferation. 
  6. ^ „Strategic Arms Limitation Talks (SALT II)”. U.S. Department of State. 
  7. ^ „Lazanski: Kako do novog sporazuma o razoružanju”. IN4S (na jeziku: srpski). 15. 5. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak MIRV na Vikimedijinoj ostavi