Magacinski sistem snabdijevanja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Magacinski sistem snabdijevanja je vrsta snabdijevanja vojske delimično ili u potpunosti iz sopstvenih magacina. Često se dopunjava drugim oblicima snabdijevanja koji mogu biti: korišćenje mjesnih sredstava, rekvizicija, kupovina, a ponekad i pljačka.

Ovaj sistem snabdijevanja se javio s pojavom stajaćih armija Evrope, krajem 16. i početkom 17. vijeka. Cilj je bio da se pojača disciplina i kontrola vojski, koje su se dotada najčešće snabdijevale pljačkom u toku rata. Francuska je prva uvela ovaj sistem poslije Tridesetogodišnjeg rata.

Magacini su podizani u blizini granica, najdalje pet dana marša od mogućeg mjesta djelovanja, pa je sistem ponekad nazivan i petomarševski sistem. Kad je trebalo ići dalje podizani su novi magacini ili premještani stari.

S Napoleonovim ratovima se mijenja strategija rata, i uvode se brzi pokreti velikih vojnih jedinica. Time se magacinski sistem postepeno napušta, i nadomješta drugim metodama snabdijevanja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]