Magdalena Živanović
| Magdalena Živanović | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Puno ime | Magdalena Živanović |
| Datum rođenja | 1876. |
| Mesto rođenja | Bijeljina, Osmansko carstvo |
| Datum smrti | 1956. (79/80 god.) |
Magdalena Živanović je bila kćerka Jove Nikolića, trgovca i Jelke, kćerke poznatog gazde i jednog od najistaknutijih Srba u gradu Bijeljini Pere Živanovića (1830—1890). Ostala je poznata kao inspiracija nekih romana Jovana Dučića.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Kao većina djece iz uglednih srpskih porodica u Bijeljini, Magdalena se obrazovala u Srpskoj osnovnoj školi. Iako je vaspitavana u tradicionalnom patrijarhalnom duhu i pripremana za udaju za 'dobru priliku', Magdaleninu mladost i cijeli život obilježilo je poznanstvo sa kasnije poznatim pjesnikom i diplomatom Jovanom Dučićem tokom njegovog kratkog službovanja u Srpskoj osnovnoj školi u Bijeljini 1893/1894. godine.
Ljubav[1] koja se rodila u tom kratkom periodu između mladog učitelja i djevojke iz Bijeljine, po Dučićevom odlasku iz grada pretočila se u višegodišnje dopisivanje. Magdalena i Jovan se više nikada nisu sreli, ona je ostala neudata, a on neoženjen. Neostvarena ljubav i dopisivanje imali uticaja i na Magdalenine pjesničke iskaze, a posebno na činjenicu da je svoje radove proslijeđivala tada najpopularnijem i najznačajnijem srpskom časopisu u Bosni i Hercegovini "Bosanskoj vili" gdje su objavljivani tokom 1895. i u 1909. godini.
Magdalena je rano ostala bez oca, pa je brigu o njoj preuzeo djed po majci — bogati i ugledni bijeljinski trgovac Pero Živanović. To će mnogo uticati na njeno patrijarhalno formiranje i vaspitanje.
Najpotpunije životopisne podatke, s prikazivanjem tadašnjih društveno-političkih prilika u Bijeljini, o dolasku mladog učitelja i pjesnika Jovana Dučića, o školovanju i poznanstvu s Dučićem, kao i o književnoj zaostavštini prve bijeljinske pjesnikinje Mage Živanović, dao je pasionirani bijeljinski hroničar i pjesnik Mustafa X. Grabčanović, koji je iza sebe ostavio pjesničku zbirku "Krajolici moje Semberije" i neobjavljenu monografiju iz kulturne istorije Bijeljine i okoline.
Jovan Dučić, kao mladi učitelj 1893. godine, dolazi u Bijeljinu, gdje ostaje dvije godine radeći kao učitelj u školi. Njegovo djelovanje bilo je zapaženo i na kuturno-prosvjetnom polju. U Bijeljini upoznaje Magdalenu Živanović. To poznanstvo sklopljeno je na svetosavskoj svečanosti u Bijeljini (27. januara 1894. godine). Ona je učestvovala u pripremanju programa posvećenom svetom Savi i recitovala je poznatu Zmajevu rodoljubivu pjesmu "Svetli grobovi".
Magdalena Živanović počinje da piše i objavljuje prve svoje poetsko-lirske stihove. Bila je pametna, vrijedna i nadarena djevojka bez mnogo škole. Imala je samo dva razreda trgovačke škole. Poetsko-lirske inspiracije i nadahnuće darivao joj je upravo Jovan Dučić. On je 1895. godine napustio Bijeljinu i preselio se u Mostar i od tada ih je samo daljina razdvajala, a u mislima su bili zajedno.
Književna djela[uredi | uredi izvor]
Najpoznatije su joj dvije objavljene pjesme "Što tuži srce tvoje" i "Pjesma bez naslova".
U stihovima njenih lirskih ljubavnih pjesama i refleksija preovladavaju emotivni i ljubavni tonovi, elegične motivske sadržine i izraza.
"Kad je nad nama pustoš razvila divna krila; a sudba kobna i teška između nas se svila. Umiri srce svoje što bolno uzdahe krije! Na ovom svijetu, dušo, ništa vječito nije "!" (što tuži srce tvoje)
U "Pjesmi bez naslova" (objavljena u "Bosanskoj vili") opet je dominantan lirski pjesnički izraz:
"Tu sumorno duša moja mira traži a u čežnji tebe čeka Grudi dršću, usne šapću, bolno tijo; kad ćeš doći iz daleka? i već ruke tebi pružam, duša plamti, pa u milju tebe čeka, al' zabruje noćni Glasi, senka nesta, — nema tebe iz daleka!
Poetsko-lirski izraz Magdalene Živanović posvećen je pjesniku Jovanu Dučiću. Od nastanka ovih stihova prošao je jedan vijek, a iz njih i danas, izbija neka poetska energija, ljubav i čežnja za Dučićem, koji je na svojim, pjesničkim i diplomatskim blistavim putevima, otišao daleko.
Svakako, u njenom stvaralačkom nemiru rodila se prava poezija — poezija prve srpske poetese sa ovih srpskih duhovnih prostora. Njen poetsko-lirski izraz ima izuzetan značaj za našu kulturnu i književnu tradiciju. Pjesnikinja Magdalena Živanović bila je nepravedno zapostavljena.
Magina kuća tragična kao i njena ljubav[uredi | uredi izvor]
Najznamenitija građevina u Bijeljini, kuća u kojoj je nekada živjela Magdalena Nikolić-Živanović, velika ljubav Jovana Dučića, danas izgleda tragično, kao i priča koju nosi.
Uspomena na veliku ljubav propada, a nedavno je bila zapaljena. Krov je izgorio, pa je sada to ruglo u centru grada, koje svi žale, ali niko ni prstom da mrdne da se kuća ljubavi popravi.
A mnogi se u Bijeljini ponose što je njihov grad poznat po Magi i Jovanu. Književni klub "Jovan Dučić" postavio je spomen-ploču na kuću, koja je i tada bila ruina. Godinama su se u njoj sklanjali beskućnici i lutalice.
Zabilježeno je da su se na svetosavskoj svečanosti u Bijeljini 1894. godine zbližili mladi učitelj Jovan Dučić i djevojka Magdalena iz ugledne trgovačke porodice. Po jednoj verziji Magdalena i Jovan su se tajno vjerili. U malom gradu tako nešto nije mogla da ostane tajna. Njihova veza mnogima je zasmetala, a posebno njenom djedu, jer je htio da se njegova unuka bogato uda. Uslijedili su policijski pretresi Dučićevog stana. Pronađene su neke, za to vrijeme, inkriminisane pjesme, pa je učitelj, zbog rodoljubive poezije, protjeran sa zabranom rada u školama tadašnje BiH.
Magdalena ostaje sama u Bijeljini, čekajući da joj se vrati njen pjesnik. Do njihovog ponovnog susreta nikada više nije došlo. Doduše, stizalo je dosta pisama iz Hercegovine u kojima Jovan Dučić izražava veliku ljubav prema Magdaleni Živanović, ali kasnije i to prestaje.
Postoji i priča da je djed Magdalenu doveo pred ikonu i zatražio da se zakune da se neće udati za Dučića. Po toj priči ona se zaklela da se nikada neće udati.
I nije se udala. Pisala je poeziju, a inspiracija za njeno stvaralaštvo bio je Jovan Dučić. Ostala je poznata i po potpisima svojih pjesama Maga Ž. ili Maga Živanović.
Poslije odlaska Jovana Dučića, Magdalena se zatvorila u djedovoj kući, u centru Bijeljine. Mnogo njih je bilo umiješano u ovu veliku ljubav, a ispaštali su samo njih dvoje, bez mogućnosti da jedno drugom kažu šta im se to dogodilo. Magdalena Živanović se upokojila 1956. godine u osamdesetoj godini života. Sve vrijeme bila je sama, sa sjećanjima na svoju veliku ljubav.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Ljubav Magdalene Živanović i Jovana Dučića”. Bijeljina Live. Arhivirano iz originala 03. 01. 2017. g. Pristupljeno 24. 01. 2019.