Malhion Antiohijski
Malhion Antiohijski (grč. Μαλχιων πρεσβυτερος Αντιοχειας) - sveštenik iz Antiohije koji je živeo za vreme vladavine careva Klaudija II i Aurelija. Malkhion je bio poštovan zbog svog izuzetnog znanja o hrišćanskim radovima, a bio je i predvosnik antiohijske škole grčke književnosti. Poznato je da je učestvovao u Trećem antiohijskom saboru (269) i odigrao odlučujuću ulogu u osudi i svrgavanju Pavla Samosatskog, episkppa Antiohije. Tokom razgovora sa Pavlom, Malkhion ga je otvoreno optužio za jeres i pokrenuo njegovu smenu.[1]
U delu Euzebija Cezarejskog, pod nazivom "Istorija crkve", Malhionovo pismo na ovu temu je delimično sačuvano. U ovom otvorenom pismu upućenom papi Dionisiju, papi Maksimu Aleksandrijskom i svim episkopima, sveštenicima širom sveta, Malhion oštro osuđuje Pavla Samosatskog. [2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ [Jerome, Letter 70 to Magnus an Orator of Rome § 4 http://www.newadvent.org/fathers/3001070.htm]
- ^ [Eusebius of Caesarea, Book vii § 29, year 323, Church History, http://www.newadvent.org/fathers/250107.htm]
| Međunarodne | |
|---|---|
| Državne | |
| Ljudi | |
