Marija Spiropulu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marija Spiropulu
Lični podaci
Mesto rođenjaKastoria Zapadna Makedonija, Grčka
ObrazovanjeUniverzitet Aristotel u Solunu, CDF, Univerzitet Sa Harvarda
Naučni rad
PoljeFizika čestica
Poznat poNove metode pretraživanja supersimetrije i dodatnih dimenzija na kolizatorima
NagradeČlan Američkog udruženja za unapređenje nauke; Saradnica Amričkog društva fizičara
Zvanični veb-sajt
pma.caltech.edu/people/maria-spiropulu

Marija Spiropulu (grč. Μαρία Σπυροπούλου) je eksperimentalni fizičar na Kalifornijskom tehnološkom institutu. Članica je kolaboracije CMS-a na Velikom hadronskom sudaraču gde je otkriven Higsov bozon 2012. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Marija Spiropulu je 1993. godine diplomirala fiziku na Univerzitetu Aristotel u Solunu, a doktorirala je CDF eksperimentom sa Harvard Univerziteta 2000. godine. Za svoju doktorsku tezu prvi put je prijavila na hadronske sudare novu metodu dvostruke slijepe analize kako bi potražila dokaze supersimetrije. Izuzela je veliki dio prostora parametara, gdje se očekivalo da se pojave SUSI čestice. Od 2001. do 2003. godine, Spiropulu je nastavila rad na CDF eksperimentu, kao kolega Enrika Fermija, na Univerzitetu u Čikagu, koristeći potpise nestale poprečne energije za traženje dodatnih dimenzija i supersimetrije. Kao naučni istraživač sa CMS eksperimentom,2004. godine preselila se u CERN. U periodu od 2005. do 2008. godine bila je ko-sazivač grupe za fizičku analizu CMS-a u potrazi za supersimetrijom i drugim fenomenima izvan standardnog modela. Bila je viši istraživački fizičar u CERN-u do 2012. godine, a profesorka fizike na Kalifornijskom tehnološkom institutu od 2009. godine. Sa svojim studentom Krisom Roganom i saradnicima Mauriciom Pierini i Jozefom Likenom je izmislila novi skup kinematskih varijabli, čiji je cilj otkrivanje i karakterizacija nove fizike na LHC-u. Spiropulu je autor „Gde je Ajnštajn?“, poslednjeg poglavlja u „Moj Ajnštajn: Eseji dvadeset i četiri vodećih svetskih mislilaca o čoveku, njegovom radu i nasleđu“.[1]

Godine 2014. izabrana je za predsedavajućeg Foruma za međunarodnu fiziku Američkog fizičkog društva, a 2016. godine je obavljala funkciju predsjedavajuće. Član je Savjetodavnog odbora za fiziku Fermilaba, a od 2016. godine član je Savjetodavnog odbora za visoku energetsku fiziku (HEPAP) pri Ministarstvu energetike SAD-a i Nacionalne fondacije za nauku.[2]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Spiropulu je 2008. godine izabrana za člana Američkog udruženja za unapređenje nauke, "za svoje vođstvo u eksperimentalnoj fizici visoke energije, posebno za njene pionirske napore u eksperimentalnoj potrazi za super-simetrijom i dodatnim dimenzijama". U 2014. godini postala je saradnica Američkog društva fizičara.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]