Marko Kornelije Ceteg

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Marko Kornelije Ceteg (lat. Marcus Cornelius Cethegus, do 196. p. n. e.) bio je rimski političar, vojskovođa i konzul za vreme Drugoga punskoga rata. Poznat je po političkoj podršci, koju je pružao svom slavnom rođaku Scipionu Afrikancu. Kao prokonzul u Cisalpinskoj Galiji pobedio je Magona Barku 203. p. n. e. u bici u Padskoj niziji.

Prve funkcije[uredi | uredi izvor]

Izabran je 213. p. n. e. za kurulnoga edila zajedno sa svojim rođakom Scipionom Afrikancem, koji je tada bio mlađi nego što se očekivalo za tu funkciju. Iste godine izabran je za pontifeksa maksimusa (vrhovnoga sveštenika) umesto premiluloga Lucija Kornelija Lentula. Izabran je 211. p. n. e. za pretora Apulije. Kasnije je otišao na Siciliju, gde se pokazao kao uspešan administrator.

Cenzor[uredi | uredi izvor]

Izabran je za cenzora 209. p. n. e. zajedno sa Publijem Sempronijem Tuditanom. Bio je to presedan obzirom da nijedan od njih dvojice nije pre toga bio konzul. Došlo je do svađe dvojice cenzora prilikom izbora princepsa Senata. Obično bi se na tu poziciju imenovao najstariji bivši cenzor. Ceteg se zalagao za nastarijega cenzora Tita Manlija Torkvata, ali Tuditan je imao pravo izbora i izabrao je Fabija Maksima. Bio je to presedan, da se prekida sa tradicijom da najstariji bivši cenzor postaje princeps Senata. Od tada pravilo se menja, pa najistaknutiji bivši cenzor postaje princeps Senata. To je kasnije omogućilo i Scipionu Afrikancu da postane princeps Senata mnogo ranije. Cenzori su zbog kukavičluka kod Kane kaznili mnoge vitezove oduzimanjem konja. Sproveo je prvi kompletni lustrum nakon početka Drugoga punskoga rata.

Konzul[uredi | uredi izvor]

Izabran je za konzula 204. p. n. e. zajedno sa Publijem Sempronijem Tuditanom. Izabran je po svoj prilici, da bi pomogao svom rođaku Scipionu Afrikancu. Kao provinciju dobio je Etruriju. Magon Barka se 205. p. n. e. iskrcao u Liguriji sa ciljem da veže deo rimske vojske i ometa rimske planove o invaziji Kartagine. Uspešno je potakao Ligure, Gale i deo Etruraca protiv rimske dominacije. Ceteg je kao konzul imao velikih problema u Etruriji da spreči veliku pobunu, koju su Etrurci pripremali protiv Rimljana. Etrurci su se nadali da će se uz pomoć Magona Barke osloboditi rimske hegemonije. Marko Kornelije Ceteg je dao da se sudi i pogubi ili protera mnogo etrurskih aristokrata, za koje se sumnjalo da kuju zaveru protiv Rimljana.

Pobeda nad Magonom Barkom[uredi | uredi izvor]

Tokom 203. p. n. e. bio je prokonzul u Cisalpinskoj Galiji. Prokonzul Marko Kornelije Ceteg i pretor Publije Kvintilije Var krenuli sa sa 4 legije protiv Magona Barke. Do odlučne bitke došlo je nedaleko od današnjega Milana na zemlji Insumbra. Obe strane rasporedile su svoju vojsku u dve linije. Dve rimske legije bile su raspoređene u prednjoj liniji i njima je komandovao Publije Kvintilije Var, a druge dve legije i konjica bile su raspoređene odotraga. Ceteg je komandovao sa dve legije druge linije. Var je sa prve dve legije bezuspešno pokušavao da razbije kartaginjansku liniju, a onda se rimska vojska našla pod pritiskom. Var je sa 3.000 do 4.000 konjanika pokušao da zaustavi Kartaginjane, ali Magon je uz pomoć slonova razbio rimsku konjicu, pa je poslao numiđansku konjicu za poraženom rimskom konjicom. Rimska pešadija je posle toga teško stradala od slonova. Do preokreta u bici došlo je kada je Marko Kornelije Ceteg u bitku uveo legije druge linije. Slonove su zasuli sulicama, pa je većina slonova pala, a preostali slonovi su se okrenuli na svoju vojsku. Magon je u bitku uveo Gale, ali Rimljani su potukli Gale i nakon toga Kartaginjani su počeli da uzmiču u poretku. Kada je ranjen Magon Barka usledila je panika i težak poraz Kartaginjana.

Vešt orator[uredi | uredi izvor]

Bio je poznat kao veliki daroviti orator. Enije ga pominje kao nekoga ko je bio obdaren velikom moći uveravanja. Horacije ga dva puta pominje kao autoritet za latinski jezik. Umro je 196. p. n. e.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]