Majanska religija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Majanska religija (engl. Maya religion), skup verovanja, običaja i rituala naroda Maja u periodu pre španskog osvajanja i primanja hrišćanstva.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U vreme španskog osvajanja (1519-1697) narodi Maja imali su razvijenu politeističku religiju sa organizovanim profesionalnim sveštenstvom, složenim ritualima i religioznim spisima (napisanim majanskim pismom, od kojih je do danas sačuvano svega tri ili četiri).[1]

Izvorni bogovi Maja bili su jednostavna personifikacija sila prirode koje su nepostredno uticale na život običnih ljudi. Sa uvođenjem gajenja kukuruza, panteon je proširen kako bi uključio božanstva poljoprivrede i plodnosti, čija je stalna dobra volja postala važna. Kasnije, sa formiranjem majanske civilizacije i uvođenjem kalendara, hronologije i hijeroglifskog pisma, panteon je ponovo proširen kako bi uključio nova božanstva astronomije i kalendara, čije je funkcija bila daleko specifičnija nego kod starih božanstava prirode. Novi bogovi zahtevali su i profesionalno sveštenstvo koje je moglo da im služi i tumači njihovu volju. Tako se majanska religija razvijala punih 6 vekova tokom klasičnog perioda majanske civilizacije (300-900. godine): religija je postajala složenija, bogovi specijalizovaniji, sveštenstvo organizovanije i rituali komlikovaniji, ali bez velike upotrebe ljudskih žrtava i idola.[1]

Istoričari se slažu da su masovno prinošenje ljudskih žrtava i obožavanje idola stigli na Jukatan sa osvajačima iz Meksika u 10. veku. Ljudske žrtve praktikovane su i u klasično doba, ali bile su relativno retke. Tek u postklasično doba počelo je masovno prinošenje ljudskih žrtava bogovima, u skladu sa običajima koji su preovladavali u centralnom Meksiku u to vreme.[1]

Panteon[uredi | uredi izvor]

Maje imaju bogat i raznovrstan panteon koji odražava raslojenost njihovog društva i izražava njihovo dualističko shvatanje sveta, sa bogovima koji se dele na dobre i zle.[2] Dok je većina bogova bila relativno malog značaja, većina običnog naroda poštovala je Čaka, boga kiše, od čije je dobre volje zavisio uspeh žetve.[1][3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Brejnerd 1956, str. 224–225.
  2. ^ a b v g d đ e Larus 2005, str. 540.
  3. ^ Brejnerd 1956, str. 194-206.

Literatura[uredi | uredi izvor]