Pređi na sadržaj

Медитације (knjiga)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Meditacije
Izdanje knjige na nemačkom jeziku, 1727.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovΤὰ εἰς ἑαυτόν
AutorMarko Aurelije
ZemljaRimsko carstvo
JezikKoine (grčki)
Prevod
PrevodilacMiloš N. Đurić

Meditacije ili Samom sebi je knjiga rimskog imperatora-filozofa Marka Aurelija. Pretpostavlja se da autor nikada nije planirao da objavi svoje spise. U knjizi Marko Aureliji izlaže svoje misli i zapažanja stečene tokom godina upravljanja imperijom i nošenja sa velikim krizama, poput ratova, ekonomske krize i pandemije koja je ubila nekoliko miliona Rimljana.[1] Stanovišta i pogledi na svet izneseni u knjizi pripadaju Stoičkoj školi filozofije.[2]

Pretpostavlja se da je Marko Aurelije značajan deo dela, koje je napisano u 12 knjiga na starogrčkom jeziku,[3] pisao i tokom svog boravka u Sirmijumu (današnja Sremska Mitrovica).

Izdanja na srpskom[uredi | uredi izvor]

Citati[uredi | uredi izvor]

Pomisli na sve prošle godine u kojima si govorio sebi „Uradiću to sutra“, i na to kako su ti bogovi iznova i iznova pružali periode blagostanja koje nisi iskoristio. Vreme je da shvatiš da si deo Univerzuma, da te je izrodila sama Priroda, i da je tvoje vreme ograničeno. Svaki trenutak mudro iskoristi, kako bi spoznao svoj unutrašnji sjaj. U suprotnom, on će nestati i večito biti van tvog domašaja.[4]

Svako živi samo u ovom trenutku sada. U ostalo vreme, ili je živeo, ili je ono još u mraku. Sasvim je kratko vreme koje svaki pojedinac proživi, a isto je tako sićušno mesto na zemlji na kojem živi. Sićušna je i najdugotrajnija posmrtna slava, koja se, uostalom, oslanja samo na predanje sićušnih ljudi koji će već sutra umreti i koji ne poznaju ni sami sebe, a kamoli čoveka koji je već odavno mrtav.[5]

Ako neko može da mi dokaže i da me ubedi kako moje mišljenje ili rad nisu pravilni, ja ću radosno promeniti svoje gledište. Jer ja tražim istinu koja još nikada nikome nije naudila. Oštećen je samo onaj koji istraje u svojoj grešci i neznanju.[6]

Ne troši ostatak svoga života u razmišljanju o drugim ljudima, osim ako to služi opštem dobru, jer ćeš, ako se budeš mučio oko toga šta ovaj ili onaj radi i zašto on to radi, šta kaže, šta misli i namerava, i ostalim sličnim pitanjima koja nas odvode od posmatranja našeg sopstvenog uma, biti sprečen da obaviš neki drugi posao. Stoga u nizu predstava treba izbegavati sve što nema osnove i svrhe, a pre svega radoznalost, brigu o stvarima koje te se ne tiču i sve rđave misli.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Robertson, Donald (2020-04-25). „Stoicism in a time of pandemic: how Marcus Aurelius can help”. the Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-29. 
  2. ^ „10 excerpts from Marcus Aurelius' 'Meditations' to unlock your inner Stoic”. Big Think (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-29. 
  3. ^ "Close imitation of Attic was not required because Marcus Aurelius wrote in a philosophical context without thought of publication. Galen's many writings in what he calls 'the common dialect' are another excellent example of non-atticizing but highly educated Greek." Simon Swain, (1996), Hellenism and Empire, p. 29. Oxford University Press.
  4. ^ Đurđević, Sanja (2017-03-28). „Meditacije Marka Aurelija – citati za mrzovoljne dane”. Kultiviši se (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 29. 11. 2021. g. Pristupljeno 2021-11-29. 
  5. ^ „Moj izbor iz knjige: “Samom sebi” Marko Aurelije Antonin | Aknjige.com” (na jeziku: engleski). 2019-06-16. Pristupljeno 2021-11-29. 
  6. ^ Vučković, Miloš Z. „DESET VEČNIH LEKCIJA CARA-FILOZOFA ZA LIDERE: Misli Marka Aurelije stare 2000 godina nisu izgubile na relevantnosti”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-11-29. 
  7. ^ „Samom sebi”. www.inspiracija.rs. Arhivirano iz originala 29. 11. 2021. g. Pristupljeno 2021-11-29. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]