Milonit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Amfibolitski milonit sa brojnim rotiranim porfiroklastima.
Mikroskopski preparat milonita na kome se vide tzv. δ-klasti. Klasti pokazuju da je smicanje u ovom uzorku bilo desno.

Milonit je sitnozrna, kompaktna stena, koja nastaje dinamičkom rekristalizacijom svojih minerala, što dovodi do smanjenja zrna unutar stene. Prema petrološkoj klasifikaciji, pripada grupi metamorfnih stena. Miloniti mogu imati različite mineralne sastave, pa se klasifikacija vrši na osnovu teksturnih karakteristika stene.

Formiranje[uredi | uredi izvor]

Miloniti su duktilno deformisane stene koje nastaju akumulacijom jakih smičućih deformacija u duktilnim delovima rasednih zona. Postoji nekoliko različitih interpretacija formiranja milonita, ali se sve generalno slažu da je prilikom stvaranja milonita primarni proces kristalno-plastična deformacija, dok su sekundarni procesi pucanje i kataklastični tok. Ipak, iako se u početku mislilo da je jedan od procesa u stvaranju milonita i mlevenje (grčki μύλος, mylos), na osnovu čega je stena i dobila naziv, kasnije je utvrđeno da se ova vrsta mehaničke abrazije ne dešava prilikom nastajanja milonita.[1]

Postoji mnogo različitih mehanizama koji mogu da akomodiraju kristalno-plastične deformacije. U stenama Zemljine kore, najvažniji procesi ovog tipa su puzanje dislokacija i puzanje vakancija. Puzanje dislokacija dovodi do povećanja interne energije kristala. Ovaj efekat se kompenzuje tokom procesa rekristalizacije migracijom granice zrna, koji smanjuje internu energiju povećanjem površine granice zrna i smanjenjem zapremine zrna, pri čemu se energija zadržava na površini mineralnog zrna. Ovim procesom se dislokacije menjaju i postaju granice unutar zrna. Stvaranjem dodatnih dislokacija unutar granica pod-zrna, raste i nepravilna orijentacija duž tih granica, sve dok ugao granice ne postane dovoljno veliki, kada pod-zrno postaje novo zrno. Ovaj proces, koji se naziva i rekristalizacija rotacijom pod-zrna[2], teži da smanji veličinu zrna. Kritični mehanizmi procesa puzanja vakancija, difuzija zapremine i granica zrna, postaju važni tek na višim temperaturama i kod malih veličina zrna. Zbog toga se mnogi istraživači slažu da, nakon što se milonit formira procesima puzanja dislokacija i dinamičke rekristalizacije, prelaz ka procesu puzanja vakancija se može dogoditi tek kada veličine mineralnih zrna dostignu pogodnu veličinu.

Miloniti se obično formiraju u duktilnim zonama smicanja, u kojima postoji velika koncentracija deformacija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lapworth, C. 1885. Nature, 32, 558-559.
  2. ^ „Dynamic recrystallization of minerals J. L. Urai, W. D. Means & G. S. Lister”. Arhivirano iz originala 05. 09. 2019. g. Pristupljeno 19. 03. 2014.