Minervina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Minervina
Lični podaci
Datum rođenja?
Datum smrtiOko 307
Porodica
SupružnikKonstantin Veliki
PotomstvoKrisp, Kostantina, Konstantin II, Konstancije II, Konstans I, Helena
PrethodnikGaleria Valeria
NaslednikFausta

Minervina (lat. Minervina, umrla pre 307. godine ?) bila je majka Konstantinovog sina cezara Krispa.

Po istorijskim izvorima poput Epitoma Aurelija Viktora sa kraja 4. veka, Zosimove Nove istorije, napisane oko 500. godine, i vizantijskog istoričara Jovana Zonare iz 12. veka, Minervina je bila konkubina budućeg cara Konstantina. Pošto je i sam Konstantin bio dete iz konkubinata Konstancija I Hlora i Jelene, ostaje otvoreno pitanje o njegovom društvenom položaju. Moguće je stoga da je sa Minervinom, koja je najverovatnije bila niskog roda, sklopio zakonski punovažan brak, verovatno negde oko 290. godine. Minervina je Konstantinu oko 305. rodila sina Krispa, budućeg cezara i uspešnog vojskovođu.

Međutim, 306. rimska vojska u Jorku u Britaniji je proglasila Konstantina za cara suprotno načelima vladajućeg carskog kolegijuma tetrarha. Prvi među carevima Galerije je priznao Konstantina za cezara i vladara Galije, Britanije i Hispanije, ali je Konstantin stalno težio većem uticaju. Kada se u Rimu oktobra 306. Maksencije proglasio za cara, njegov otac Maksimijan, koji se rado vratio iz političke penzije, se 307. uputio Konstantinu u Trir tražeći pomoć za borbu protiv Galerija. Jedan od Maksimijanovih predloga, radi postizanja političkog cilja, bilo je venčanje njegove ćerke Fauste i Konstantina. Konstantin je do tada već bio udovac ili se pak rastao sa Minervinom kako bi oženio carsku ćerku Faustu. Prilikom ceremonije venčanja anonimni galski retor je pročitao svoj latinski panegirik koji spominje da je Konstantin u mladim godinama ipak bio u braku (Panegyrici Latini VII, 4, 1). Taj makar i retorski izveštaj savremenika je u principu najjači argument da je Konstantin ipak bio u braku sa Minervinom. Sa druge strane, odsustvo njenog imena sa natpisa i novca, ili lika sa umetničkih dela, ipak ostavlja rezervu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • The Prosopography of the Later Roman Empire I: A.D. 260 - 395, Eds. A.H.M. Jones, J.R. Martindale, J. Morris, Cambridge 1971, str. 602-603.