Mir u Livornu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mir u Livornu potpisan je 1775. godine u italijanskom gradu Livornu između Ruske imperije i Dubrovačke republike. Ovim mirom završen je sukob između ove dve države nastao još za vreme Rusko-turskog rata.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Dubrovačka republika do 1808.

Odnosi između Dubrovnika i Rusije zaoštrili su se bez potrebe za vreme ovog poslednjeg rata. Dubrovčani su, kao turski vazali, bili zaplenili jednu rusku lađu i činili su Turcima i drugih usluga. Zapovednik ruske flote, grof Orlov, kome su stizale razne dostave o držanju Dubrovčana, preuzeće represalije. Ne samo da je zaplenio oko 50 dubrovačkih lađa, nego htede čak i da bombarduje sam Dubrovnik. Uplašena republika obrati se na sve strane za posredovanje, a zavapi i kod carice Katarine.

Mir[uredi | uredi izvor]

Do mira je došlo tek 1775. god. u Livornu. Dubrovnik je dobio natrag svoje lađe, ali je zato, ovoga puta, morao ne samo dopustiti dolazak ruskoga konzula u Dubrovnik, nego i dozvoliti da on u svojoj kući podigne pravoslavnu kapelu. Dotle, pravoslavni u Dubrovniku nisu imali ni svoje bogomolje, ni svog sveštenika, pa čak ni svog groblja u gradskom području, nego su im hitne svešteničke dužnosti obavljali kaluđeri iz bliskog manastira Duži. Dubrovčani su dugo nastojali da izbegnu tu obavezu i tražili su čak i intervenciju Marije Terezije, ali je sve bilo uzalud. Međutim, kad je ruski konzul došao u grad pošlo im je doista za rukom, da posredovanjem kod njega i drugim izgovorima odlože izvršenje te odluke. Prva pravoslavna crkva u tom gradu kao mala kapela otvorena je tek 1790. godine. To je bilo one godine, kad su Rusi zauzeli Ismail i pokazali znatan uspeh na kapiji Balkana, i kad je jedan bezimeni srpski pesnik u narodski sročenoj pesmi oduševljeno hvalio Rusiju i kneza Potemkina, gledajući u njima nove nosioce svoje sudbine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • V. Ćorović, Istorija Srba, Dom i škola, Beograd 2006, str. 487