Nabonid

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nabonid

Nabonid (akadski: Nabû-naʾid) je bio poslednji vladar Haldejskog carstva. Vladao je od 556. godine p. n. e. do 539. godine p. n. e. kada Persijanci osvajaju Vavilon.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Amel-Marduk, Nabukodonosorov sin, vladao je svega dve godine nakon čega je ubijen od strane svoga zeta Neriglisara. I sledeći kralj, Labaši-Marduk, nije se dugo zadržao na prestolu. Godine 555. p. n. e. na presto dolazi Nabonid. Labaši-Marduk je isteran zaverom plemića koji su ga verovatno i ubili. Nabonidova vladavina poznata je preko bogatih literarnih kraljevskih natpisa. Poznata je i Nabonidova grupa natpisa iz Harana. Delo je komemorisano u dva teksta. Prvi tekst predstavlja autobiografiju njegove majke i slavi njen dug život. Drugi opisuje Nabonidovo stupanje na presto i ratovanje u Arabiji. Nabonid je pokušao da promeni tradicionalnu vavilonsku religiju promovišući kult boga Sina na štetu boga Marduka. Nabonidova vladavina završena je velikim porazom kojeg mu je naneo persijski kralj Kir Veliki. Nemire koji su izazvani verskim reformama kralja Nabonida iskoristili su Persijanci. Vojske su se sukobile kod Opisa, istočno od Tigra. Nakon pobede Kira i masakra nad stanovnicima Opisa, Vavilonci su mu praktično dozvolili da ušeta u Vavilon. Nabonid je zarobljen. Herodot izveštava da je Nabonid služio Kira na persijskom dvoru kao savetnik.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]