Nader Ebrahimi
Nader Ebrahimi (نادر ابراهیمی) | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 3. april 1936. |
Mesto rođenja | Teheran,, Iran |
Datum smrti | 5. jun 2008.72 god.) ( |
Mesto smrti | Teheran,, Iran |
Nacionalnost | Iranska |
Zanimanje | Pisac, novinar, scenarista, tekstopisac, prevodilac |
Književni rad | |
Period | 1961-2008 |
Jezik stvaranja | Persijski |
Najvažnija dela |
|
Nader Ebrahimi (persijski نادر ابراهیمی; 3. april 1936 –5. jun 2008) iranski pisac, scenarista, fotograf, reditelj i glumac. Sin Ata-ol-molka Ebrahimija, koji je bio potomak jedne od najvećih porodica Kermana, stekao je diplomu iz persijske književnosti, a zatim je dobio licencu za englesku književnost. Takođe je bio povezan sa spornim političkim aktivnostima, što je rezultiralo njegovim zatvarenjem. Radio je na različitim poslovima, uključujući nastavu i bankarstvo. Režirao je nekoliko TV serija i dokumentaraca, kao što je „Zvuk pustinje“. Ali, najpoznatiji je kao romanopisac, jer je napisao romane poput „Tri pogleda na čoveka koji dolazi“, „Četrdeset pisama mojoj ženi“, „Čovek u trajnom izgnanstvu“ i „Vatra bez dima“. Njegova karijera završila se kada mu je dijagnostikovan alchajmer. Umro je u 72. godini od posledica Alchajmerove bolesti.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1936. godine u Teheranu. Po završetku srednje škole u Teheranu upisao se na Pravni fakultet, ali se nakon dve godine povukao da bi stekao diplomu iz engleskog jezika i književnosti. Isprobao se na raznim poslovima. Tokom svog života bio je majstor u pustinji, štamparski radnik, računovođa u banci, dizajner časopisa, prevodilac i urednik, producent dokumentarnih i igranih filmova, prodavac knjiga, kaligraf, slikar, univerzitetski predavač i pisac. Počeo je da piše u 16 godini i nikada nije odustao. Njegova prva knjiga „Kuća za noć” postigla je veliki uspeh. Pored stotina književnih članaka, objavio je više od 100 knjiga. Napisao je i režirao nekoliko filmova, dokumentaraca i dve dobro urađene i popularne televizijske serije. Osnovao je institut za dečiju književnost „Hamgam“, koji je dobio nagrade „Najbolji izdavač u Aziji“ i „Najbolji izdavač sveta“ na azijskim i svetskim sajmovima knjiga za decu. Dobitnik je prve nagrade Bratislave (1970), UNESCO nagrade za obrazovanje, nagrade Irana za knjigu godine (1970) i nekoliko drugih nagrada. Dobio je titulu „Najbolji pisac fikcije 20 godina nakon revolucije“ za roman „Vatra bez dima“. Njegova dela su prevedena na više jezika. [1]
Dela[uredi | uredi izvor]
- "Ataš bedune dud" (Vatra bez dima)
- "Sedaje Sahra" (Zvuk pustinje)
- "Aan ke hijal baft, Aan ke amal kard" (Onaj koji je sanjao, onaj koji je delao)
- "Ivn mašagel" (Sin poslova), prvi put izdata 1966. godine, izdavač "RUZBEHAN", sa Ebrahimijevom autobiografijom, prva knjiga
- "Abu al-mašagel" (Otac poslova), prvi put izdata 1986, izdavač Roozbehan, sa Ebrahimijevom autobiografijom, druga knjiga
- "Mardi dar Tabiid Avadi" (Čovek u trajnom izgnanstvu)
- "Bar džade-haje abi sorh" (Na plavocrvenim putevima)