Namdar Gušnasp

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Namdar Gušnasp je bio vodeći iranski vojskovođa u Sasanidskom Iranu iz 7. veka, koji je igrao važnu ulogu tokom ranog perioda Sasanidskog građanskog rata 628-632. Bio je vođa Nimruzi, frakcije nazvane po jugoistočnom pograničnom području Nemroz, gde je ta frakcija bila smeštena.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nemroz je prvobitno bio pod upravom vojnog komandanta (spahbed) Šahrbaraza.[1] Međutim, kada se potonji pobunio tokom kasne vladavine kralja (šaha) Hozroja II, on je smenjen sa tog položaja.[1] Nedugo zatim, Hozroje II je svrgnut i pogubljen od strane njegovog sina Kavada II, što je rezultiralo snažnim vakuumom u regionu.[1] Jedna frakcija iskoristila je priliku da preuzme kontrolu nad regionom pod vođstvom Namdara Gušnaspa, koji je preuzeo titulu spahbeda, čak i ako ta titula nije imala nikakvog značaja tokom građanskog rata koji je usledio posle smrti Hozroja II.[1] Njegovim padom najmoćniji pripadnici plemstva stekli su punu autonomiju i počeli da uspostavljaju sopstvenu vlast . Takođe su nastavljena neprijateljstva između persijskih (Parsig) i partskih (Pahlav) plemićkih porodica, koja su podelile resurse države.[2]

Nekoliko meseci kasnije razorna Širojeva kuga proširila se zapadnim sasanidskim provincijama. Polovina stanovništva, uključujući i samog Kavada II, stradala je od ove bolesti.[2] Nasledio ga je njegov osmogodišnji sin, koji je postao Ardašir III. Ardaširov uspon podržali su i Pahlav, Parsig i Nimruzi.[3] Međutim, negde 629. godine, Namdar Gušnasp i Nimruzi povukli su svoju podršku šahu i počeli da da kuju zaveru zajedno sa Šahrbarazom kako bi ga svrgli.[4] Pahlav je pod svojim vođom Faruhom Hormizdom iz klana Ispahbudan na to odgovorio tako što je podržao kćer Hozroja II Boran za novog vladara Irana, koja je nakon toga počela da kuje novac u Pahlav područjima Amola, Nišapura, Gurgana i Raja.[4] 27. aprila 630. godine, Šahrbaraz, koji se popeo na presto, ubio je Ardašira III.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Pourshariati 2008, str. 181.
  2. ^ a b Shahbazi 2005.
  3. ^ Pourshariati 2008, str. 178, 209.
  4. ^ a b Pourshariati 2008, str. 209.
  5. ^ Pourshariati 2008, str. 181, 209.

Izvori[uredi | uredi izvor]