Naraka (Hinduizam)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Centralni panel prikazuje Jamu, uz pomoć Čitragupte i Jamadute, koji sudi mrtvima. Drugi paneli prikazuju različite oblasti/paklove Narake.

Naraka (sansk. नरक), takođe nazvan Jamaloka, je hinduistički ekvivalent pakla, gde se grešnici muče nakon smrti.[1] Naraka je takođe prebivalište Jame, boga smrti. Opisuje se da se nalazi na jugu univerzuma i ispod zemlje.

Broj i nazivi pakla, kao i vrsta grešnika poslatih u određeni pakao, varira od teksta do teksta; međutim, mnogi spisi opisuju 28 pakla.[1] Posle smrti, Jamini glasnici zvani Jamadute dovode sva bića na Jamin dvor, gde on odmerava vrline i poroke bića i donosi presudu, šaljući vrline u Svargu (raj), a grešnike u jedan od pakla. Boravak u Svargi ili Naraki se generalno opisuje kao privremeni. Nakon što se kvantum kazne završi, duše se ponovo rađaju kao niža ili viša bića prema svojim zaslugama[1] (izuzetak je hinduistički filozof Madhva, koji veruje u večno prokletstvo Tamo-jogija u Andhantamama).[2]

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Bhagavata Purana opisuje Naraku kao smeštenu ispod zemlje: između sedam carstava podzemnog sveta (Patala) i okeana Garbhodaka, koji je dno univerzuma. Nalazi se na jugu svemira. Pitrloka, gde borave mrtvi preci (Pitrs) na čelu sa Agnisvataom, takođe se nalazi u ovom regionu. Jama, gospodar Narake, živi u ovom carstvu sa svojim pomoćnicima.[3] Devi Bhagavata Purana pominje da je Naraka južni deo univerzuma, ispod zemlje, ali iznad Patale.[4] Višnu Purana pominje da se nalazi ispod kosmičkih voda na dnu univerzuma.[5] Hinduistički epovi se takođe slažu da se Naraka nalazi na jugu, u pravcu kojim upravlja Jama i koji se često povezuje sa smrću. Pitrloka se smatra glavnim gradom Jame, odakle Jama isporučuje pravdu.[6]

Sud Jame, ~ 1800.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Dallapiccola, Anna L. (2002). „Naraka”. Dictionary of Hindu Lore and Legend. Thames & Hudson. ISBN 978-0-500-51088-9.  (potrebna pretplata)
  2. ^ Helmuth von Glasenapp: Der Hinduismus. Religion und Gesellschaft im heutigen Indien, Hildesheim 1978, p. 248.
  3. ^ A. C. Bhaktivedanta Swami. „Bhagavata Purana 5.26”. Bhaktivedanta Vedabase. Arhivirano iz originala 2012-11-13. g. 
  4. ^ Mani, Vettam (1975). Puranic Encyclopaedia: A Comprehensive Dictionary With Special Reference to the Epic and Puranic Literature. Delhi: Motilal Banarsidass. str. 368–70. ISBN 0-8426-0822-2. 
  5. ^ Wilson, Horace Hayman (1865). „Chapter VI”. The Vishnu Purana (Translation). II. London: Trubner & co. str. 207—11. 
  6. ^ Hopkins, Edward (1969). Epic Mythology. Motilal Banarasidass. str. 108—9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]