Nevita

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Flavije Nevita (lat. Flavius Nevitta) je bio vrhovni zapovednik rimske vojske (lat. magister militum) u 4. veku posle Hr.

Kao većina poznorimskih vojnih starešina, i Nevita je bio germanskog porekla i paganin. Služio je 357. pod budućim carem Julijanom u Galiji i borio se tamo sa dosta uspeha protiv Alamana. Godine 361. imenovan je 361. za zapovednika konjice u Galiji (lat. magister equitum per Gallias), a bio je i komandant konjičkih odreda u tamošnjem komandnom rejonu, što može da se posmatra kao nagrada za vernu službu Julijanu. Kada je Julijan ustao na cara Konstancija II, Nevita je komandovao središnjim delom vojske. Konstancije je, međutim, umro pre nego što je došlo do borbe, tako da je Julijan bez većih poteškoća mogao da nasledi svog rođaka na mestu rimskog cara.

Nevita je bio član specijalnog suda u Halkedonu, koji je trebalo da sudi pristalicama preminulog cara. Godine 362. primio je prestižni konzulat, a sledeće godine pratio je Julijana u pohodu na Persiju, koji se na kraju završio katastrofalno. Persijanci su odbili rimsku vojsku, a 26. juna 363. Julijan je umro od posledica ranjavanja.

Pri izboru novog cara – ovo je dopalo jednom kolegijumu vojnih starešina, koji se sastojao od Nevite, Viktora, Dagalaifa i Arinteja – izjasnio se protiv zapovednika garde carskih telohranitelja Jovijana, koji je, međutim, na kraju izabran za cara, posle čega je Nevita zbog suprotstavljanja morao biti izbačen iz vojne službe.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Demandt, Alexander (1970). „Magister Militum”. Paulys Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. Supplementband XII. Stuttgart.