Neto gubitak poslovanja
Prema Američkom saveznom zakonu o porezu na dohodak, neto gubitak poslovanja se javlja kada određeni poreski odbitni rashodi premašuju oporezive prihode za poresku godinu [1]. Ako se poreski obveznik oporezuje tokom profitabilnih perioda, bez primanja poreskih olakšica (npr. povraćaja) tokom perioda neto gubitaka poslovanja, rezultat je neuravnoteženo poresko opterećenje.[2] Shodno tome, u nekim situacijama, Kongres Sjedinjenih Američkih Država dozvoljava poreskim obveznicima da koriste gubitke u jednoj godini kako bi kompenzovali dobitak drugih godina.
Računanje neto gubitka poslovanja[uredi | uredi izvor]
Iznos neto gubitka poslovanja je iznos gubitka iz tekuće godine, koji se može preneti na prethodne poreske godine ili preneti na naredne godine.
Pojedinci[uredi | uredi izvor]
Iznos neto gubitka poslovanja je poslovni gubitak poreskog obveznika. Sledeće stavke se isključuju prilikom računanja iznosa neto gubitka poslovanja:
- bilo koji odbitak za lična izuzeća
- neto gubitak kapitala (gubitak kapitala viši od dobitka kapitala); neto dobici kapitala su uključeni
- neposlovni odbici koji su viši od prihoda od neposlovnih dohodaka; neto neposlovni dohodak je uključen
Osim toga, iznos neto gubitka poslovanja isključuje druge delatnosti kao što su:
- član 1202, isključivanje dobiti od prodaje ili razmene kvalifikovanih malih preduzeća
- neto operativni gubitak od ostalih poreskih godina
- odbitak domaće proizvodne delatnosti [3]
Korporacija[uredi | uredi izvor]
Za preduzeća, neto gubitak poslovanja je višak dozvoljenih odbitaka u odnosu na bruto prihod sa sledećim prilagođavanjima:
- nema odbitka neto gubitka poslovanja
- nema člana 199, odbitak domaćih proizvodnih aktivnosti
- dividende - primljeni odbici za primljene dividende se izračunavaju bez obzira na ograničenje iz člana 246 (b)
- isplaćene dividende se izračunavaju bez obzira na ograničenje prema članu 247 (a) (1) (B)[4]
Mehanizmi prenosa gubitaka[uredi | uredi izvor]
Generalno, neto gubitak poslovanja se mora vratiti u dve poreske godine pre godine neto gubitka poslovanja. Na primer, poreski gubitak od 2015. godine mora biti prenet u 2013. ili 2014. godinu. Svaki preostali iznos može se prenositi i do 20 godina. Poreski obveznik može da odustane od prenošenja u prethodne godine i da stoga prenese sve gubitke u naredne godine. Kada istekne 20-godišnji period prenosa, poreski obveznik ne može odbiti bilo koji deo preostalog neto gubitka poslovanja.
Period prenosa određenih neto gubitaka poslovanja je veći od 2 godine:
- Trogodišnji period prenosa
- gubitak od žrtve ili krađe
- gazdinstva ili gubici malih preduzeća koji su povezani sa federalno proglašenom nesrećom
- kvalifikovani gubici malih preduzeća
- Petogodišnji period prenosa
- gubici gazdinstva
- kvalifikovani gubici od nesreća (samo preduzeća)
- Desetogodišnji period prenosa
- gubici vezani za reklamacije proizvoda
- razgradnja nuklearne elektrane - (samo preduzeća)
- gubici vezani za rekultivaciju zemljišta i demontažu platformi za bušenje
- gubici vezani za zagađivanje životne sredine i plaćanja vezana za akt o kompenzaciji radnicima [5]
- „Qualified Gulf Opportunity Zone“ gubici (samo preduzeća)
Ako preduzeće ima transakciju koja smanjuje vrednost kapitala preduzeća, može se primeniti drugačiji period prenosa.
Član 1211 američkog Zakona o oporavku i reinvestiranju iz 2009. povećao je period prenosa za mala preduzeća. Za neto gubitke poslovanja nastale u 2008. godini, period prenosa je povećan na 5 godina. [6] [7]
Finansijsko izveštavanje[uredi | uredi izvor]
U skladu sa US GAAP, iznos neto gubitaka poslovanja raspoloživih za naredne godine je prikazan u napomenama finansijskih izveštaja. Na primer, Kinross Gold kompanija je prijavila 893 miliona dolara neto gubitka poslovanja za prenos na 31. decembar 2014. godine u vezi sa svojim ćerkama preduzećima na Barbadosu. [8]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Kieso, Weygandt J.; Warfield, Terry D. (2006). Fundamentals of Intermediate Accounting. John Wiley & Sons. str. 699. ISBN 978-0-471-75272-1.
- ^ Donaldson, Samual A. Federal Income Taxation of Individuals: Cases, Problems and Materials, Thomson West, 2 ed. 2007. ISBN 978-0-314-17597-7. str. 301.
- ^ „Publication 536, Net Operating Losses (NOLs) for Individuals, Estates, and Trusts”. IRS.gov (na jeziku: engleski). Internal Revenue Service. Pristupljeno 13. 10. 2016.
- ^ „Instructions for Form 1139” (PDF). www.irs.gov (na jeziku: engleski). Internal Revenue Service. str. 2. Pristupljeno 13. 10. 2016.
- ^ „Publication 536”. IRS.gov (na jeziku: engleski). Internal Revenue Service. Pristupljeno 13. 10. 2016.
- ^ See generally 26 U.S.C. § 172
- ^ „Business Provisions of the American Recovery and Reinvestment Act of 2009 (ARRA)”. www.IRS.gov (na jeziku: engleski). Internal Revenue Service. maj 2009. Arhivirano iz originala 14. 12. 2016. g. Pristupljeno 13. 10. 2016.
- ^ „2014 Kinross Gold Annual Report” (PDF) (na jeziku: engleski). Kinross Gold. str. FS 52. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 03. 2016. g. Pristupljeno 13. 10. 2016.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kieso, Weygandt J.; Warfield, Terry D. (2006). Fundamentals of Intermediate Accounting. John Wiley & Sons. str. 699. ISBN 978-0-471-75272-1.