Pređi na sadržaj

Nino D'Anđelo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nino D'Anđelo
Datum rođenja(1957-06-21)21. jun 1957.(67 god.)
Mesto rođenjaNapuljItalija
Veb-sajtwww.ninodangelo.com

Nino D'Anđelo (rođen 21. juna 1957) je italijanski pop / folk pevač[1] i glumac. Najveću popularnost imao je 1970-ih i 1980-ih kada se redovno nalazio na vrhu liste slušanosti i gledanosti.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u siromašnoj porodici u San Pietru a Patierno, predgrađu Napulja, napustio je školu, radio kao prodavac sladoleda i povremeno pevao na venčanjima. Njegov prvi album „A storia mia” („Moja priča”) objavljen 1976.publika je primila vrlo dobro, posebno na Siciliji. 1979. godine oženio se Anamarijom s kojom će imati dva sina. Glumačku karijeru je započeo kao glumac u scenskim muzičkim dramama, žanru rodom iz Napulja, a kasnije nastavio kao bioskopski glumac. Njegov prvi film, „Ćelebrita” („Poznata ličnost”), objavljen je 1981. i jedan je od pet filmova u kojima je glumio, a koje je režirao Nini Garsia. 1982. godine objavio je album „Un džins e una maljeta” („Farmerke i majica”)[3] i film sa istim naslovom, prodat je u više od milion primeraka, a film je po zaradi nadmašio i čuveni holivudski film „Flešdens”. Učestvovao je na muzičkom festivalu „Sanremo” 1986. pesmom „Vai” („Idi”). Album sa navedenom pesmom „Kantautor” biće te godine biti najprodavaniji u Italiji. Nastupio je u Australiji, Nemačkoj, Švajcarskoj, Sjedinjenim Državama i Francuskoj - gde je debitovao 15. decembra 1987. u koncertnoj sali Olimpiji u Parizu. 1990. godine, nakon smrti roditelja, izdao je album „Tiempo” („Vreme”), koji je podržao italijanski muzički kritičar Gofredo Fofi. 1997. napisao je svoj prvi mjuzikl, „Kuore paco” („Ludo srce”). Iste godine bio je domaćin emisije „Posle festivala”, koja se emitovala odmah nakon svake večeri muzičkog festivala Sanremo sa poznatim komičarem Pierom Kiambretiem. Takođe je osvojio nagradu David Di Donatelo za muziku za film „Tano da morire” („Tano za umreti”). 2000. godine takođe je režirao, napisao i izveo muziku za Aitanik[4], parodiju na Titanik i glumio zajedno sa Sabinom Began i Đakomo Rizom. Sledeće godine takmičio se na festivalu na Sanremu, pevajući „Senca đaka e kravata“ („Bez odela i kravate“) i stigao do 8. mesta. Na čuvenom festivalu će se ponovo pojaviti 2002. sa pesmom „Mari” i 2003. sa pesmom „A storia e' nesuno ” („Ničija priča”). 2003. godine pevao je u Brašovu, Rumuniji, i pojavio se u filmu „Inkantato” („Začaran”), za koji je dobio nagradu „Flaiano” za najbolju sporednu ulogu. 2008. godine glumio je i u filmu koji je režirao i napisao njegov sin Toni. Godine 2013. bio je jedan od demonstranata, nakon što je mafija izbacila otrovni otpad širom zemlje, uključujući Napulj.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

  • Tra terra e stelle (2012)
  • Jammo jà (2010)
  • D'Angelo cantabruni (2008)
  • Gioia Nova (2007)
  • Il ragu' con la guerra (2005)
  • Senza giacca e cravatta (2004) – Romanian only release[13]
  • 'O schiavo 'e 'o rre (2003)
  • La festa (2002)
  • Terranera (2001)
  • Stella 'e matina (1999)
  • A 'nu passo d"a città (1997)
  • A neve 'e 'o sole (1995)
  • Musicammore (1994)
  • ...Tiempo (1993)
  • Bravo ragazzo (1992)
  • ...e la vita continua (1991)
  • Amo l'estate (1990)
  • Inseparabili (1989)
  • Il cammino dell'amore (1988)
  • Le canzoni che cantava mammà (1988)
  • Cose di cuore (1987)
  • Fotografando l'amore (1986)
  • Cantautore (1986)
  • Eccomi qua (1985)
  • Nino D'Angelo (1984)
  • Forza campione (1983)
  • Sotto 'e stelle (1983)
  • Un jeans 'e 'na maglietta (1982)
  • Le due facce di Nino D'Angelo:Storia – Core 'e papà (1982)
  • 'A discoteca (1981)
  • Celebrità (1980)
  • 'A parturente (1979)
  • Nino D'Angelo vol.3 (1978)
  • Nino D'Angelo vol.2 (1977)
  • 'A storia mia ('O Scippo) (1976)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Squires, Nick (5. 10. 2010). „"Venice gondoliers rapped for Cornetto advert crooning". The Daily Telegraph. Pristupljeno 7. 3. 2020. 
  2. ^ „"Italy Albums". Billboard.Vol.97 no.25. 
  3. ^ „"La doppia vita di Nino D'Angelo "Ma ora basta con il caschetto"". La Repubblica. 1. 2. 2012. Pristupljeno 7. 3. 2020. 
  4. ^ „"Aitanic". Variety. 5. 11. 2000. Pristupljeno 7. 2. 2020.