Nićifor Ksifija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nićifor Ksifija (grčki: Νικηφόρος Ξιφίας, umro posle 1028) je bio vizantijski vojskovođa pod Vasilijem II. Vršio je funkcije duksa Filipopolja i stratega Anatolike.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ksifija se u izvorima prvi put pominje oko 1000. godine kada ga je car Vasilije, zajedno sa patrikijem Teodorokanom, poslao da osvoji veliki i mali Prestav i Plisku. Ksifija je uspeo da izvrši zadatak. Nosio je titulu protospatra. Ubrzo je postavljen na čelo Filipopolja zamenivši ostarelog Teodorokana. Uzeo je učešća u bici kod Belasice 1014. godine. Savetovao je caru da napada Bugare direktno dok se on, sa manjim brojem vojnika, prići neprijatelju sa leđa. Samuilova vojska je razbijena. Ksifija sledeće godine, zajedno sa Konstantinom Diogenom, učestvuje u pohodu na oblast Moglena. Ksifija je sa vojskom opljačkao zemlju i opseo grad Moglen. Vizantijska vojska uspela je da probije zidine grada nakon čega se stanovništvo predalo. U Moglenu je uhvaćen i kavhan Dometijan koji je bio veoma blizak caru Gavrilu Radomiru. Uhvaćen je i "arhont" (poglavar oblasti u ovom slučaju) Ilica i mnoge druge velmože. Car naredi da se tvrđava zapali. Ubrzo je osvojena i tvrđava Enotija.

Ksifija je 1021/2. godine postavljen za stratega Anatolike sa centrom u Cezareji. Uzeo je učešća u zaveri protiv cara Vasilija. Nagon što je zavera otkrivena, Ksifija je proteran na Prinčevska ostrva. Iz zarobljeništva ga je oslobodio car Roman III Argir 1028. godine. Poslednje godine proveo je u manastiru Svetog Jovana Krstitelja. Tačna godina smrti Nićifora Ksifije nije poznata.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom 3, Naučno delo, Beograd (1966)