Nova era
Nova era (n. e.) i prije nove ere (p. n. e.) znake su godina za gregorijanski kalendar (i njegov prethodnik, julijanski kalendar), najrasprostranjeniju kalendarsku eru na svijetu. Nova era i prije nove ere su alternative prvobitnim notacijama ljeto Gospodnje (lat. Anno Domini) i prije Hrista, koje se koriste za istu kalendarsku eru. Dva sistema notacije su numerički ekvivalentna: i „2023. nove ere” i „2023. ljeta Gospodnjeg” opisuju tekuću godinu; „400. prije nove ere” i „400. prije Hrista” su iste godine.[1][2]
Izraz se može pratiti do 1615, kada se prvi put javlja u knjizi Johana Keplera kao godine naše nove ere (lat. annus aerae nostrae vulgaris).[3][4] Termin „nova era” su sredinom 19. vijeka više koristili jevrejski religijski naučnici. Od kasnog 20. vijeka, nova era i prije nove ere postali su popularni u akademskim i naučnim publikacijama, jer su religijski neutralni termini.[5][6] Koriste ih drugi koji žele da budu obazrivi prema nehrišćanima tako što se ne pozivaju na Isusa, naposebno preko religijskih termina „Hristos” i „Gospod” (lat. Dominus) koji se koriste u drugim skraćenicama.[7][a][b]
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Anno Domini je skraćeni oblik od anno Domini nostri Jesu Christi (u godini našeg Gospoda Isusa Hrista).[8]
- ^ Dva druga sistema koja takođe ne koriste religijske naslove, astronomski sistem i standard ISO 8601, koriste nultu godinu. Godina 1. prije nove ere (identična godini 1. prije Hrista) predstavljena je kao 0 u astronomskom sistemu, a kao 0000 u standardu ISO 8601. Trenutno, ISO 8601 datiranje zahtjeva korišćenje gregorijanskog kalendara za sve datume, dok astronomsko datiranje i datiranja po novoj eri dozvoljava korišćenje ili gregorijanskog ili julijanskog kalendara.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Definition of ANNO DOMINI”. www.merriam-webster.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 10. 2023.
- ^ „Controversy over the use of CE and BCE to identify dates in history”. religioustolerance.org (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 9. 9. 2022. g. Pristupljeno 10. 10. 2023.
- ^ Jarus, Owen; Coolman, Robert (14. 1. 2022). „Keeping Time: The Origin of B.C. & A.D.”. livescience.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 10. 2023.
- ^ Kepler, Johannes (1615). Joannis Keppleri mathematici Eclogae chronicae ex epistolis doctissimorum aliquot virorum, & suis mutuis, quibus examinantur tempora nobilissima 1. Herodis Herodiadumque. 2. Baptismi & ministerii christi annorum non plus 21ʹ4. 3. Passionis, mortis, et resurrectionis D. N. Iesu Christi, anno aerae nostrae vulgaris, 31. non, vt vulgo, 33. 4. Belli Iudaici, .. (na jeziku: latinski). typis Ioannis Bringeri, impensis vero Godefridi Tampachii. OCLC 62188677. Pristupljeno 10. 10. 2023. „anno aerae nostrae vulgaris”
- ^ Espenak, Fred. „Year Dating Conventions”. eclipse.gsfc.nasa.gov. NASA. Pristupljeno 10. 10. 2023.
- ^ Karve, Neha (31. 5. 2021). „BC and AD vs. BCE and CE: How to Use Correctly”. The Editor's Manual. Pristupljeno 10. 10. 2023.
- ^ McKim, Donald K. (1. 1. 1996). Westminster Dictionary of Theological Terms (na jeziku: engleski). Westminster John Knox Press. ISBN 978-0-664-25511-4. Pristupljeno 10. 10. 2023.
- ^ Irvin, Dale T.; Sunquist, Scott (10. 1. 2002). History of the World Christian Movement: Volume 1: Earliest Christianity To 1453 (na jeziku: engleski). A&C Black. str. xi. ISBN 978-0-567-08866-6. Pristupljeno 10. 10. 2023. „The influence of western culture and scholarship upon the rest of the world in turn led to this system of dating becoming the most widely used one across the globe today. Many scholars in historical and religious studies in the West in recent years have sought to lessen the explicitly Christian meaning of this system without abandoning the usefulness of a single, common, global form of dating. For this reason the terms common era and before the common era, abbreviated as CE and BCE, have grown in popularity as designations. The terms are meant, in deference to non-Christians, to soften the explicit theological claims made by the older Latin terminology, while at the same time providing continuity with earlier generations of mostly western Christian historical research.”
