Ноћи у Родантеу

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Noći u Rodanteu
Korice knjige
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovNights in Rodanthe
AutorNikolas Sparks
ZemljaSAD
Jezikengleski jezik
Žanr / vrsta deladrama, romansa
Izdavanje
Broj stranica175
Prevod
PrevodilacTea Jovanović i Tatjana Andrejević
Datum
izdavanja
2003.
Klasifikacija
ISBN?86-331-0977-8

Noći u Rodanteu je roman američkog književnika Nikolasa Sparksa iz 2002. godine. Preveden je na srpski jezik 2003. godine.

Roman je smešten u mestu Rodante, priča prati intenzivnu i blisku romansu razvedene majke Adrijen Vilis i razvedenog oca i hirurga Pola Flanera. Dva glavna junaka romana susreću se u gostionici u Rodanteu i oni se zaljubljuju. Međutim, sudbina ih iskušava kada shvate da bi napuštanje Rodantea značilo povratak u njihove odvojene živote.

Sparks je delove svoje priče zasnovao na događajima iz svog života, posebno na udvaranju ženi koju je oženio, Keti Kout. Teme prave romantične ljubavi i žrtvovanja uključene su u roman. Noći u Rodanteu adaptiran je u istoimeni film iz 2008. godine u kome glume Ričard Gir i Dajana Lejn.

Radnja romana[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Priča je smeštena u Roki Maunt, Severna Karolina 2002. godine, gde honorarna bibliotekarka Ejdrijen Vilis teši svoju ćerku Amandu, koja se bori da podigne svoju decu jer još uvek oplakuje smrt svog muža. Da bi pokazala svojoj ćerki da će se na kraju oporaviti, ona priča Amandi o vremenu kada je upoznala hirurga po imenu Pol Flaner kada je Amanda imala trinaest godina.

Godine 1988, ona je upravljala krčmom u Rodanteu za prijatelja koji je otišao na odsustvo, za priliku da pobegne. Razvela se od muža koji ju je napustio zbog mlađe žene i brinula se o bolesnom ocu dok je podizala svoje troje dece. Čim ona stigne u gostionicu, predviđa se veliko nevreme. Njen jedini kupac je Pol Flaner, 54-godišnji nedavno razveden hirurg koji takođe želi da pobegne od svog užurbanog života, koji je prodao svoju kuću i bio je tužen zbog zloupotrebe. Njih dvoje se zaljubljuju tokom cele nedelje, ali shvataju da će morati da se vrate svojim starim životima. Nakon razgovora o njihovim porodicama, Pol odlučuje da se pridruži svom otuđenom sinu u ekvadorskoj medicinskoj klinici kako bi prepravio njihov odnos, komunicirajući sa Ejdrijen putem pisama kada se ona vrati na Roki Maunt sa svojom porodicom. Romansa se nastavila, ali je Pol kasnije umro.

U sadašnjosti, Amanda je iznervirana što njena majka nije rekla njoj i njenoj dvojici braće o situaciji. Ona čita njen poslednji kontakt iz Ekvadora, koji je napisao Polov sin dr Mark, zahvaljujući svojoj majci što je pomogla njegovom ocu da shvati koliko je arogantan bio.

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Sparks je razvio rudimente Noći u Rodanteu dok je pisao svoj četvrti roman, Spasavanje. Rekao je da razmišlja da napiše „još jednu kratku ljubavnu priču... koja podseća na potresni emocionalni intenzitet „Beležnice“, njegovog prvog objavljenog romana.[1] Za razliku od drugih njegovih dela, Noći u Rodanteu nisu inspirisane određenom osobom koja je bila uključena u Sparksov život; priča je zasnovana na incidentu kada je njegova tašta zatražila kao božićni poklon da se njeno ime i ime njenog muža, Pola, pojave u Sparksovom romanu. Tako je Sparks radio na priči u kojoj bi njegovi tast i tašta „ne samo uživali, već ih ne bi ni uvredili“.[2]

Sparks je naišao na poteškoće; „izgleda da se jednostavno nije spojilo“. Za Sparksa bi trebalo da postoji „element koji bi [držao] likove razdvojene da bi imali dramu“. Tokom Sparksove karijere, pokušavao je da ne koristi isti element dva puta, pa mu je postajalo sve teže da napiše svaki novi roman. On komentariše: „Ako nemam 'konflikt', nemam priču, a za život, ne bih mogao da smislim nešto novo da razdvojim likove... želeo sam da napišem priču koristeći starije likove, opet zato što je to nešto što nisam uradio (sa izuzetkom Beležnice, u kojoj su oni stariji, a ne sredovečni).“

Sparks mu je skrenuo pažnju radeći na romanu Krivina na putu, svom petom romanu, i prvom nacrtu Gardijana, koji je nasledio izdanje Noći u Rodanteu. Međutim, Gardijan je nametnuo Sparksu „ogroman izazov“ i on je računao da će to zahtevati „veliko prepisivanje“. Bio je umoran od pisanja romana i trebao mu je odmor od toga.

Tako se Sparks vratio Noći u Rodanteu: „Moj um se tada vratio na priču o kojoj sam razmišljao, i odjednom je sve počelo da škljoca. Za nekoliko dana, odjednom sam tačno znao kako da ispričam priču. Znao sam likove, okruženje , a posebno i najvažnije, 'sukob' koji bi likove razdvojio.“ Sparks je počeo da piše roman u decembru 2001. Završio je nacrt u februaru 2002, a montaža je nastavljena do aprila iste godine.[3]

Stilovi i tema[uredi | uredi izvor]

Sparks je radnju romana smestio u Rodanteu, malom gradu na obali Severne Karoline. Odabrao je Rodante jer, prema njegovim rečima, „lepo izgleda na stranici, a samo ime dočarava mešavinu misterije i senzualnosti“, dodajući da je želeo da napiše roman o tom mestu. U jednom intervjuu, Sparks je rekao: „U noćima u Rodanteu, trebao mi je osećaj izolacije. Pronađite još jedno područje obale u SAD koje nije razvijeno gde bi se to moglo dogoditi.“ Gostionica, gde je većina ljudi, događaji u romanu su se desili, je fiktivan. Prema Sparksu, postoji veliki broj noćenja s doručkom u drugim gradovima tok okruga koji su slični njegovom opisu gostionice u romanu, ali je on izabrao da ga kreira za priču.

Sparks je zasnivao delove priče iz svojih stvarnih događaja, mada manje u poređenju sa svojim prethodnim romanima. Ovi događaji su dobili obrte kako bi „priča bila što zanimljivija“. Priča je paralelna Sparksovom odnosu sa njegovom ženom, Keti Kout. U svom govoru 2002. u Fajetvilu, Sparks je naveo nekoliko sličnosti priče sa svojim životom. Sparks i njegova žena, u starijim godinama, upoznali su se u malom primorskom gradu u koji su otputovali u nadi da će predahnuti. On se priseća: „Osetio sam nešto ljubazno i divno u vezi Keti skoro odmah, iako je Keti (kao i Ejdrijen) bila malo više neodlučna u svojim osećanjima prema meni.“

Proza romana pisana je u trećem licu. Glavni deo romana sastoji se od Ejdrijeninog flešbeka o njenoj ljubavnoj vezi sa Polom. Sparks je u priču uključio teme žrtvovanja i egzistencijalnog straha. Ona i Pol su se rastali zbog svoje dece. Sparks komentariše: "Mislim da je žrtvovanje svojstveno dobrom roditeljstvu. I Pol i Ejdrijen su voleli svoju decu, a žrtve koje su bili spremni da podnesu učinile su ih plemenitijim kao karakteri."

Prema nekim kritičarima, Sparks je bio inspirisan najprodavanijim romanom iz 1992. godine Mostovi okruga Medison u pisanju Noći u Rodanteu. Mostovi okruga Medison imaju nekoliko sličnosti sa Noći u Rodanteu: likovi su otprilike istih godina i njihove veze su prekinute. Sparks je rekao da ga je više vodio roman Beležnica nego Mostovi. On je objasnio da je ovo drugo priča o preljubi, dok njegova nije. Glavni muški lik Mostova bio je usamljenik bez dece, dok Pol ima decu. Na svom zvaničnom sajtu, Sparks piše: „Lista [dispariteta dva romana] bi se mogla nastaviti u nedogled, ali mislim da ste shvatili poentu.“[4]

Objavljivanje i kritika[uredi | uredi izvor]

Roman je objavljen u septembru 2002. u izdanju Warner Books sa komercijalnim uspehom. Bio je to Sparksov prvi roman koji je debitovao na prvom mestu na listi najprodavanijih.Dana 1. jula 2003. Grand Central Publishing je ponovo objavio roman u mekom povezu. Noći u Rodanteu je ponovo objavljena u julu 2007. od strane Hachette Book Group, a na naslovnoj strani romana nalazi se promotivna fotografija za njegovu filmsku adaptaciju. Neskraćenu audio verziju romana objavila je Hachette Book Group u avgustu 2008. Ton je ispričala američka glumica Džobet Vilijams, a traje pet sati i 30 minuta.[5] Prodaju se oskudni primerci prvog štampanog izdanja romana u tvrdom povezu; na omotu je Sparksov autogram.[6]

Roman je dobio različite kritike. SŠeri Melnik iz Book Reviews pohvalila je roman zbog njegove „emocionalne dubine“, dodajući: „Nema sumnje da bi knjižare trebalo da prodaju ovog suzavca sa kutijom maramice, jer će čak i najneemotivniji čitaoci biti pod pritiskom da ne zaplaču.“[7] Karen Valbi iz časopisa Entertainment Weekly dala je knjizi ocenu „C“ i napomenula: „Sparks, bez popuštanja kada je u pitanju prodajna udica, koristi mnoge iste elemente plakanja Roberta Džejmsa Volera u svojoj romansi.“ Triša Finster je pohvalila Sparksa, rekavši da „Sparks ima jedinstven način da piše romansu u svojim romanima.“

Roman je adaptiran u istoimeni film, objavljen 26. septembra 2008. u Sjedinjenim Državama. Sparks je prodao filmska prava Varner Brosu. Američka filmska producentkinja Deniz Di Novi producirala je film u režiji Džordža Vulfa po scenariju En Pikok i Džona Romana. Noći u Rodanteu igraju američki glumac Ričard Gir kao Pol i glumica Dajana Lejn kao Ejdrijen. Film je dobio uglavnom negativne kritike.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nicholas Sparks: Notes on the Writing of Nights in Rodanthe”. web.archive.org. 14. 5. 2008. Arhivirano iz originala 14. 05. 2008. g. Pristupljeno 30. 11. 2021. 
  2. ^ „Nicholas Sparks: Background information on Nights in Rodanthe”. web.archive.org. 12. 11. 2008. Arhivirano iz originala 12. 11. 2008. g. Pristupljeno 30. 11. 2021. 
  3. ^ „Nicholas Sparks: General Information on Nights in Rodanthe”. web.archive.org. 29. 1. 2009. Arhivirano iz originala 29. 01. 2009. g. Pristupljeno 30. 11. 2021. 
  4. ^ „Nicholas Sparks: Frequently Asked Questions for Nights in Rodanthe”. web.archive.org. 8. 10. 2008. Arhivirano iz originala 08. 10. 2008. g. Pristupljeno 30. 11. 2021. 
  5. ^ „Audiobooks.com | Get 3 Audiobooks Free”. www.audiobooks.com. Pristupljeno 30. 11. 2021. 
  6. ^ „Books Tell You Why |”. web.archive.org. 14. 2. 2012. Arhivirano iz originala 14. 02. 2012. g. Pristupljeno 30. 11. 2021. 
  7. ^ „Review of NIGHTS IN RODANTHE by Nicholas Sparks”. web.archive.org. 12. 1. 2009. Arhivirano iz originala 12. 01. 2009. g. Pristupljeno 30. 11. 2021. 
  8. ^ „Nights in Rodanthe”. Arhivirano iz originala 31. 03. 2010. g. Pristupljeno 30. 11. 2021.