Overhauzerov efekat
Overhauzerov efekat je prenos spinske polarizacije sa jedne spinske populacije na drugu. Efekat je dobio ime po američkom fizičaru Albertu Overhauzeru koji je efekat predvideo u ranim 1950-im. Efekat su eksperimentalno potvrdili 1953. Č. P. Slihter i T. R. Karver. Originalno efekat se odnosio na međudelovanje elektronskih i nuklearnih spinova. Međutim, najveću primenu je našao u razmeni polarizacije među nuklearnim spinovima što je danas poznato kao nuklearni Overhauzerov efekat (NOE). NOE predstavlja jedan od ključnih elemenata pri određivanju strukture makromolekula nuklearnom magnetnom rezonancijom.
NOE se razlikuje od spinskog sprezanja jer se NOE odigrava kroz prostor, a ne kroz hemijske veze. Dakle, svi bliski atomi pokazuju NOE, dok se spinsko sprezanje opaža tek kada su atomi hemijski vezani.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Overhauser, Albert W. (15. 10. 1953). „Polarization of Nuclei in Metals” (PDF, fee required). Physical Review. 92 (2): 411—5. Bibcode:1953PhRv...92..411O. doi:10.1103/PhysRev.92.411. Pristupljeno 20. 1. 2009.[mrtva veza]
- Slichter, Charles P.. (1996). Principles of Magnetic Resonance. Springer: Berlin and New York, Third Edition., 651pp. ISBN 978-0-387-50157-4.