Ordonans-kompanije
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b0/%D0%A0%D0%B8%D1%81%D1%83%D0%BD%D0%BE%D0%BA_%E2%84%96_10_%D0%BA_%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%82%D1%8C%D0%B5_%C2%AB%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F_%D0%B2%D0%BE%D0%B5%D0%BD%D0%BD%D0%BE%D0%B3%D0%BE_%D0%B8%D1%81%D0%BA%D1%83%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%B0%C2%BB._%D0%92%D0%AD%D0%A1_%28%D0%A1%D0%9F%D0%B1%2C_1911-1915%29.jpg/220px-%D0%A0%D0%B8%D1%81%D1%83%D0%BD%D0%BE%D0%BA_%E2%84%96_10_%D0%BA_%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%82%D1%8C%D0%B5_%C2%AB%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F_%D0%B2%D0%BE%D0%B5%D0%BD%D0%BD%D0%BE%D0%B3%D0%BE_%D0%B8%D1%81%D0%BA%D1%83%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%B0%C2%BB._%D0%92%D0%AD%D0%A1_%28%D0%A1%D0%9F%D0%B1%2C_1911-1915%29.jpg)
Ordonans-kompanije (fr. Compagnie d'ordonnance) bile su najamničke jedinice u stalnoj službi Francuske i Burgundije u 15. i 16. veku.[1]
Francuska
[uredi | uredi izvor]U stogodišnjem ratu (1337-1453) najamnici su uzeli velikog maha. Formiranjem tzv. velikih kompanija postali su osnovna vojna snaga Francuske, ali u vreme mira i veliki problem, jer su se ostavši bez plate odavali pljački. Ovo je nanosilo naročito velike štete trgovini koja se u to vreme brzo razvijala. Na inicijativu francuskih trgovaca kralju je odobren poseban porez da bi najamnike mogao uzeti u stalnu službu. Kraljevom uredbom (fr. ordonnance) od 26. maja 1445. formirano je 15 kompanija, otuda nazvanih ordonans-kompanije. Svaka je imala 100 kopalja od po 6 ljudi na konju: oklopnik (oklopni konjanik), laki konjanik, dva strelca, nosilac oružja i paž. Samo su prva četvorica bili borci. Na čelu ordonans-kompanije bio je kapetan, obično plemić, koji je komandovao uz pomoć poručnika, stegonoše, zastavnika i oficira koji se brinuo o smeštaju i logorovanju (fr. marechal des logis). Oklopnici, nazvani i žandarmi (fr. gendarmes), zaštićeni oklopom, bili su naoružani kopljem dugim 5 m, ravnim mačem i buzdovanom koji je visio na sedlu. U početku oklopnici su imali po 4 konja: za borbu, pokret, prtljag i slugu; obično su se borili izdvojeni od ostalih. Strelci i laki konjanici, manje zaštićeni, obrazovali su neku vrstu lake konjice koja je izviđala i gonila. Porez za izdržavanje ordonans-kompanija prikupljao je glavni ratni blagajnik (fr. tresorier general de guerre), a novac predavao kapetanima. Oklopnik je primao 10 livara mesečno, strelac 5, laki konjanik 4, a paž 3. Za ishranu su se starali sami.[1]
Burgundija
[uredi | uredi izvor]Po uzoru na Francusku, ordonans-kompanije je formirao i burgundski vojvoda Karlo Smeli, ali ih je ojačao sa po 300 pušaka i 100 samostrelaca, poslužilaca kulevrina i kopljanika. U burgundskim ordonans-kompanijama združeni su svi rodovi oružja onog vremena. Velika uredba Karla Smelog iz 1473. najpotpuniji je dokument o ordonans-kompanijama iz 15. veka. Reguliše najsitnije detalje - regrutovanje starešina i vojnika, odsustva; bavi se administracijom (plata, oprema, oružje), marševskim poretkom, stanovanjem, odnosom prema stanovništvu, hijerarhijom, disciplinom, kaznama.[1]
Značaj
[uredi | uredi izvor]Ordonans-kompanije smatraju se često kao početak stajaće vojske u Zapadnoj Evropi, ali ih je pravilnije shvatiti kao visoko organizovano viteštvo koje pripada srednjem veku. U hugenotskim ratovima 16. veka pod uticajem razvoja vatrenog oružja ordonans-kompanije postepeno menjaju opremu, formaciju i taktiku, pretvarajući se u konjičke čete u neposrednoj kraljevoj (dvorskoj) službi, kao vojna kuća kralja.[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 6), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1973), str. 440
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 6), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1973), str. 440