Ofela

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ofela ili Ofela iz Pele (oko 355—308. p. n. e.) je bio Ptolemejev general i kralj Kirenaike. Kao komandant Ptolemejeve vojske osvojio je Kirenaiku (istočni obalni deo današnje Libije) i pripojio je Ptolemejevom posedu. Ptolemej ga je postavio za upravnika Kirenaike, a on je jedno vreme postao defakto nezavisan vladar. Otišao je 308. p. n. e. u Kartaginu da pomogne Agatokleu, ali Agatokle ga je ubio i preuzeo njegovu vojsku.

Aleksandrov prijatelj[uredi | uredi izvor]

Bio je oženjen Eutidikom, čiji predak je bio Miltijad Mlađi. Bio je jedan od najbližih prijatelja Aleksandra Velikoga. Izgleda da ga je pratio prilikom njegova pohoda u Aziju. Po prvi put se pominje kao trijerah 327. p. n. e. prilikom Aleksandrovoga indijskoga pohoda.

Kod Ptolemeja[uredi | uredi izvor]

Nakon Aleksandrove smrti izgleda da je otišao sa Ptolemejem u Egipat. Timbron je ubio Harpala i uz pomoć njegova velikoga blaga i najamnika osvojio je Kirenu, a sa drugim gradovima Kirenaike (istočni obalni deo današnje Libije) je bio u savezu. Kada se Kirena pobunila započeo je Kirenski rat. Na strani Timbrona borio se deo gradova Kirenaike, a na strani Kirene deo Libijaca i Kartaginjana. Timbron je pobedio, pa se Kirena našla pod opsadom. Usled nestašice došlo do sukoba i prevrata u Kireni, pa je narod isterao aristokrate, koji su se onda obratili Ptolemeju i Timbronu.

Egipat se meša u Kirenski rat[uredi | uredi izvor]

Kirenski aristokrate nagovorili su Ptolemeja da se umeša u Kirenski rat. Ptolemej je zajedno sa izgnanim aristokratama poslao značajne pešačke i konjičke snage pod zapovedništvom Ofele. Aristokrate, koji su se nalazili kod Timbrona pokušali su da se tajno pridruže Ofelinoj vojsci, ali pobijeni su. Demokrati u Kireni prepali su se povratka aristokrata, pa su sklopili primirje sa Timbronom.

Timbronov poraz i smrt[uredi | uredi izvor]

Ofela je pobedio i zarobio je Timbrona, a ovladavši Kirenaikom priključio ju je Ptolemejevom Egiptu. Timbrona su prilikom bega uhvatili neki Libijci. Po Ofelinom odobrenju bio je najpre mučen, pa je onda obešen. Ofela je postao Ptolemejev upravnik Kirenaike.

Prihvata Agatokleov poziv da učestvuje u ratu sa Kartaginom[uredi | uredi izvor]

Ofela je izgleda vladao Kirenaikom kao nezavisan vladar. Agatoklo ga je 309. p. n. e. zamolio da mu pomogne u ratu sa Kartaginjanima. Zauzvrat Agatokle mu je obećavao vlast u Libiji objasnivši mu da nema nikakavih pretenzija u Libiji, jer je velikom pustinjom i opasnim morem bila odvojena od Kartagine. Ofela je prihvatio Agatoklov poziv. Prema Justinu Ofela je težio za afričkim carstvom, pa se obratio Agatoklou sa predlogom o savezu. Ženidbom je bio dobro povezan sa Atinjanima, pa je uspeo da privuče mnogo Atinjana da učestvuju u pohodu na Kartaginu i Libiju. Privukao ih je najavom dobre pljačke u Kartagini i najavom podele najbolje zemlje u Libiji.

Prelazak preko pustinje[uredi | uredi izvor]

Ofela je krenuo sa 10.000 pešaka, 600 konjanika, 100 bornih kola i 10.000 ljudi iz neborbenog sastava. Nakon dvomesečnog mukotrpnoga marša stigli su 308. p. n. e. do Kartagine i Agatoklea. Prešli su veliku pustinju Sirta, kroz razne divlje oblasti bez vode. Oskudevali su u vodi, a kada su potrošili svu hranu pretila je opasnost da izgubi celu vojsku, ali ipak su prešli pustinju. Kada je Ofela došao sa velikom vojskom da pomogne Agatokleu Kartaginjani su bili obeshrabreni. Agatoklo je snabdeo Ofelinu vojsku i dao im da se odmore.

Agatokle ubija Ofelu[uredi | uredi izvor]

Dok je većina Ofeline vojske bila zauzeta skupljanjem hrane i žita daleko od logora, Agatokle je optužio Ofelu da kuje zaveru protiv njega. Poslao je iznenada svoju vojsku na Ofelu i manji deo Kirenjana, koji se tada nalazio u logoru. Iznenađeni Ofela se suprotstavio sa malim snagama, ali poginuo je u tom sukobu. Agatokle je nakon toga smirio Ofelinu vojsku i stavio je pod svoju komandu.

Izvori[uredi | uredi izvor]