Palata Koburg (Beč)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Palata Koburg
Informacije
Lokacija Beč
Status završena
Sagrađena 1848.

Palata Koburg (нем. Palais Coburg) je palata u Beču, izgrađena sredinom 19. veka, i nalazi se u ulici Coburgbastei u bečkom prvom becirku (nem. Bezirk, bečke gradske opštine). Palata je građena na bastionima utvrđenja unutrašnjeg grada koji su srušeni u 19. veku, no kao nosilac palate deo starog utvrđenja može se i danas videti.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Palata Koburg
Izgled palate u XIX veku

Izgradnja palate počela je 1839. godine, po narudžbi princa Ferdinanda Koburgskog (Prinz Ferdinand Georg August von Sachsen-Coburg-Saalfeld-Koháry), generala carske kavaljerije. Projektant i voditelj gradnje bio je arhitekta Karl Šleps (Karl Schleps). Nakon što je Šleps preminuo 1840. godine, gradnju je nastavio Adolf Korompaj (Adolph Korompay). Zemljište palate došlo je u posed familije Koburg ženidbom Ferdinanda sa mađarskom groficom Marijom od Kohari. Palata je dovršena pre revolucione godine 1848. godine, posle je kratko vreme bila napuštena.

Godine 1849. u palatu se doselio sa suprugom Ferdinandov sin, princ Avgust Koburgski, brat portugalskog kralja Ferdinanda II i otac bugarskog cara Ferdinanda I. Princ Avgust dao je delove palate u zakupninu, istovremeno je ukrasio prvi sprat sa grbovima francuske kraljevske familije i grbovima familije Saksonske-Koburg i Gota (Sachsen-Coburg und Gotha). U narodnom žargonskom jeziku palata je zbog svojih slobodnih stupova tad dobila naziv „tvrđava špargla“ (Spargelburg). Konačno je dovršena 1864. godine krunisanjem srednjeg dela sa figurama.

Palata je teško stradala za vreme Drugog svetskog rata. Od 1945. do 1955. godine u palati je bilo sedište crvene armije za vreme okupacije Austrije 1945—1955. od strane saveznika, od 1955. do 1997. godine sedište Austrijske savezne železnice. Palata je bila u vlasništvu familije Koburg do 1978. godine, posle je prodata jednoj agenciji za nekretnine. Nakon konkursa agencije palata je došla u vlasništvo ondašnje zemaljske banke (Länderbank), da bi je nazad kupio industrijalac Peter Piringer (Peter Pühringer). Piringer je temeljno renovirao palatu, u kojoj se danas nalazi sedište njegove firme te i jedan luksuzni hotel i restoran.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]