Paramitija
Paramitija | |
|---|---|
 | |
| Administrativni podaci | |
| Država |  Grčka |
| Geografske karakteristike | |
| Vremenska zona | UTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST) |
| Veb-sajt | web |
Paramitija (grč. Παραμυθιά) je grad i bivša opština u Tesprotiji u Epiru. Od reforme lokalne uprave 2011. godine deo je opštine Suli, čije je sedište i opštinska jedinica. [1] Opština ima površinu od 342.197km 2. [2] Prema popisu iz 2011. u gradu je živelo 2.730 stanovnika.
Primarni aspekti privrede su poljoprivreda i trgovina. Grad je izgrađen na obroncima planine Gorila i gleda na dolinu, ispod. Zamak Paramitija je sagrađen na brdu na jednoj od najviših tačaka grada tokom vizantijskog perioda i danas je otvoren za turiste.
Moderni autoput Egnatia koji povezuje Igumenicu sa Janjinom, prolazi kroz dolinu, severno od grada Paramitije.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Tokom vizantijskog i većeg dela otomanske ere, grad je na grčkom bio poznat kao Agios Donatos (grč. Άγιος Δονάτος), [3] po zaštitniku grada Svetom Donatu iz Evoreje. [4] [5] Ime „Paramitija“ potiče od jednog od imena Device Marije na grčkom („Paramitija“ na grčkom znači utešiteljica). [6] Jedna od četvrti grada dobila je ime po crkvi koja je bila posvećena Bogorodici (Paramitiji) i toponim je zamenio prethodni naziv najverovatnije u 18. veku.
Opštinska jedinica Paramitija sastoji se od 23 zajednice. Ukupan broj stanovnika opštine je 7.459 po popisu iz 2011. godine. Sam grad Paramitija ima 2.730 stanovnika i leži u amfiteatru na nadmorskoj visini od 750 m, u podnožju planine Gorila, između reka Aheron i Tijamis. Paramitijska dolina je jedna od najvećih u Tesprotiji i jedna je od glavnih poljoprivrednih oblasti u Epiru.
Najraniji poznati stanovnici ove oblasti bili su grčko pleme Haona. [7] [8]
Godine 1572. Paramitija je došla pod kratkoročnu kontrolu grčke pobune. Prema venecijanskim izveštajima, grčki revolucionarni vođa Petros Lancas ubio je otomanskog zapovednika Paramitije. [9] Do kasnog 16. veka i početka 17. veka, većina stanovništva Paramitije je bila hrišćanska. [10]
Značajni stanovnici[uredi | uredi izvor]
- Sotirios Vulgaris, poznati Grk [11] koji je osnovao kompaniju za nakit i luksuznu robu Bulgari. Njegova zlatara u Paramitiji je opstala. Po njegovoj želji, njegovi sinovi su finansirali izgradnju osnovne škole u gradu.
- Dionisije Filozof (1560–1611), grčki monah i revolucionar.
- Aleksios Palis (1803–1885), grčki pisac.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Stari deo Paramitije -
Vizantijski zamak viđen sa ulica Paramitije -
Vizantijska crkva Koimesis (13. vek nove ere) -
Vizantijske terme Paramitije (početak 15. veka n.e.) -
Unutrašnjost vizantijskih termi -
Osmanska kula (Kulija, 17. vek n.e.) -
Vila u Rigasu (1872)
.jpg)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „ΦΕΚ B 1292/2010, Kallikratis reform municipalities” (na jeziku: grčki). Government Gazette.
- ^ „Population & housing census 2001 (incl. area and average elevation)” (PDF) (na jeziku: grčki). National Statistical Service of Greece.
- ^ Epirus, 4000 years of Greek history and civilization M. V. Sakellariou.
- ^ Duka, Ferit; Society and Economy in Ottoman Çameria: Kazas of Ajdonat and Mazrak (Second Half of the 16th Century) p.3, periodic Historical Studies (Studime historike) issue: 34 / 2004
- ^ Evliya Çelebi Seyahatnamesi, Hazırlayanlar: Seyit Ali Kahraman, Yücel Dağlı, YKY Yayınları, Istanbul 2002, pp. 107.
- ^ paramythia.gr Arhivirano 2002-06-09 na sajtu Archive.today
- ^ Papadopoulos Thanasis J. The Late Bronze Age Daggers of the Aegean I: The Greek Mainland, Franz Steiner Verlag, 1998, pp. 22, 23
- ^ L'habitat égéen préhistorique: actes de la Table Ronde internationale organisé par le Centre National de la Recherche Scientifique, France, 1987, p. 361
- ^ Χασιωτης, Ιωαννης Κ (1970). Οι Ελληνες στις παραμονες της ναυμαχιας της Ναυπακτου: ηκκλησεις, επαναστατικες κινησεις και εξεγερσεις στην Ελληνικη χερσονησο απο τις παραμονες ως το τελος του Κυπριακου πολεμου (1568-1571) (na jeziku: grčki). Hetaireia Makedonikōn Spoudōn. str. 152, 215. „Το 1572 ο Πέτρος Λάντζας, που είχε παίξει πρωτεύοντα ρόλο στην κατάλυση της τουρκικής εξουσιάς στα μέρη αυτά, ζήτησε από τη βενετική κυβέρνηση να του αναθύση τη διοίκηση όλης της περιοχής που είχε επαναστατήσει, δηλαδή από τη Σαγιάδα ως τα σύνορα της Πρέβεζας και σε βάθος που έφτανε στην Παραμυθιά... ...Alvive Zorzi αναφέρει ότι ο Λάντζας είχε επιτύχει σε μιαν από τις παράτολμες επιχειρήσεις του στην Ήπειρο να σκοτώση τον Τούρκο διοικητή της Παραμηθιάς”
- ^ Malcolm 2020, str. 94.
- ^ „Bulgari”. Arhivirano iz originala 2009-08-15. g. Pristupljeno 2009-06-03.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Balta, Evangelia; Oğuz, Mustafa; Yaşar, Filiz (2011). „Εthnic and Religious Composition of Ottoman Thesprotia in the 15th to 17th centuries”. Ur.: Forsén, Björn; Tikkala, Esko. Thesprotia Expedition II. Environment and Settlement Patterns. Foundation of the Finnish Institute at Athens. ISBN 978-952-67211-2-5.
- Malcolm, Noel (2020). Rebels, Believers, Survivors: Studies in the History of the Albanians. Oxford University Press. ISBN 978-0192599223.
- Meyer, Hermann Frank (2008). Blutiges Edelweiß: Die 1. Gebirgs-division im zweiten Weltkrieg [Bloodstained Edelweiss. The 1st Mountain-Division in WWII] (na jeziku: nemački). Ch. Links Verlag. ISBN 978-3-86153-447-1.
- Tsoutsoumpis, Spiros (2015). „Violence, resistance and collaboration in a Greek borderland: the case of the Muslim Chams of Epirus "Qualestoria" n. 2, dicembre 2015”. Qualestoria (na jeziku: engleski). 2. Pristupljeno 16. 1. 2018.
| Međunarodne | |
|---|---|
| Državne | |
