Pevačko društvo „Momčilo”

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pevačko društvo "Momčilo" je nastalo 2. aprila 1888. godine u Pirotu.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Inicijativu za osnovanje ovakvog društva je dao Đoka Popović, krojač. Na osnivačkoj skupštini su doneta pravila pevačkog društva[1].

U članu 1. se navodi da je cilj ovog društva da gaji i neguje srpsku i slovensku pesmu i da se stara da omladina razvija volju ka gajenju i rasprostiranju harmoničnog pevanja[2]. Taj cilj društvo treba da postigne "svestranim obrađivanjem srpske narodne pesme, otvaranjem škole za pevanje, pevanjem dobrih i valjanih kompozicija, nabavkom izvrsnih muzičkih dela i osnivanjem muzičke biblioteke".

Društvo je imalo pet vrsta članova: redovni, počasni, pomažući, utemeljivači i dobrotvori. "Članovi dobrotvori jesu sva lica koja polože ulog društvu od 300 dinara jednom za svagda a članovi utemeljivači jesu sva ona lica koja polože društvu 150 dinara jednom za svagda; pomažući članovi plaćaju 50 dinara"[3].

Prihodi društva su bili: prihod od društvenih zabava, novac koji društvo primi od crkava kao stalnu mesečnu naknadu za pevanje, pokloni i posmrtna zaveštanja plemenitih dobrotvora, dobrovoljni prilozi, nepredviđeni prihodi[4].

Za predsednika je izabran Gaja Ilić. Načelstvo pirotskog okruga je predvidelo kao pomoć godišnju sumu od 100 dinara za horovođu, kiriju i priredbe. Te godine je predsednik društva bio Milan Stojanović a za organizaciju i rad ovog društva je najzlaslužniji bio Karlo Maćejka.

Pirotsko društvo "Momčilo" je na poziv saveznog beogradskog pevačkog društva, učestvovalo na svečanom hodu prilikom krunisanja kralja 8. septembra 1904. godine pod dirigentskom palicom Karla Maćejke [5].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pravila pirotskog pevačkog društva "Momčilo", 1921
  2. ^ Pravila pirotskog pevačkog društva "Momčilo", 5, 1921
  3. ^ Pravila pirotskog pevačkog društva "Momčilo", 5-8, 1921
  4. ^ Pravila pirotskog pevačkog društva "Momčilo", 19, 1921
  5. ^ Arhiv Srbije, MPs, f26,179/1904

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Borislava Lilić, Istorija Pirota i okoline 2 (1878-1918), 1994