Pređi na sadržaj

Pogača i hleb ispečen u crepulji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pogača pečena u crepulji na ognjištu

Pogača i hleb ispečen u crepulji posebna je vrsta hleba, a u nekim krajevima Srbije i obrednog hleba, ispečenog na ognjištu u posudama od gline s dodatkom u prvom redu kalcita. Pogača i hlebovi koji se peku u crpulljama od gline, prema opštem tvrđenju degustatora hrane, slađi su nego oni pečen u hčebnoj ili nekoj drugoj peći.[1]

Za uspešnu pripremi u pečenje pogače i hleba u crepulji (bez ikakvih savremenih uređaja), osnovni preduslov je veliko iskustvo domaćice.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Jedan od oblika crepulje bez rupe u sredini, jedan je od najarhaičnijih primera utilitarne keramike koji se u gotovo neizmenjenom obliku javlja od praistorije do današnjih dana na balkanskom prostoru

Crepulja je jedna od najstarijih formi kuhinjske keramike, plitkog kružnog oblika u kojoj se na ognjištu pekao hleb i pogača. Naziv je dobila po tome što se izrađuje od pečene zemlje slične crepu, i načina pravljenja posude koji je isti kao za pravljenje crepa.[2] Ona je zajedno sa loncem — zemljanom posudom za kuvanje hrane, najstarija i najzastupljenija ljudska tekovina, koja se kao kuhinjska keramika, u različitim dimenzijama i u više varijanti, koristila još od mlađeg neolita, Mogu biti različite veličine, a najčešće su okrugle prečnika do pola metra.[2]

Svaka huća u Srbiji, nekada je obavezno imala crepulju i ognjište. Danas samo pojedina domaćinstva i ugostiteljski objekti imaju ognjište, najčečešće u sporednoj zgradi ili na selu u staroj napuštenoj kući, koje povremeno služi ukućanima, da u posebnim prilikama ili kad stigne novo žito, peku pogaču u njoj.[1]

Hleb i pogača pekli su se Srbiji uz upotrebu crepulje i u pročevlju, u narodnom neimarstvu prostoru u dubini kuće brvnare, iza ognjišta.

Koliko je vekovima bila na ceni pogača pečena u crepulji, govori podatak da je ona postala i obredni hleb, koji se nosi na dar kad se ide na babine, svadbu ili u goste.

I dok se za vreme verskih praznika i nedeljom hleb u crepulji se nije mesio, ali se u crepulji mesila pogača ili pita.[3]

Susedi nekad međusobno pozajmljuju od najbližih srodnika hlab ispečen u crepulji za večeru, ili crepulju za pečenje hleba i pogače.[3]

Priprema testa[uredi | uredi izvor]

Priprema testa

Testo za hleb ili pogču sprema se od vode, soli i brašna, jedne ili više vrsta (npr 3/4 kukuruznog, i i 1/4 ražanog brašna, mešani hleb). Ako u kući nema raženog, hleb se mesio od kukuruznog brašna pčenkarnik ili proja.[3]

Za veće praznike, ili tokom posete gostiju mesila se pogača od pšeničnog brašna.[3]

Način pečenja[uredi | uredi izvor]

Priprema ognjišta
Crepulja na ognjištu pokrivena keramičkim poklopcem vršnikom— sač, sa kojim najčešće čini ognjišni ansambl

Najukusnija je pogača ispečena na ovaj način: zamešeno testo se stavi u crepulju, zatim se sipa odozgo sitna žeravica („požaruje se“ — „pažarivanje“), ili se isitni žeravica pa se vatraljem sipa a kukačem odozgo poravna. Na pogači se nakon pečenja naprave zagoreli plikovi, koji se skinu kad se ona ispeče. Takva pogača ima lepši izgled i bolji ukus.

Pogača je, kažu, najbolja kad može da se savije oko ruke.[1]

Kiseo hleb u crepulji se peče ovako: u zagreju crepulju, stavi se testo, a zatim pokrije listovima kupusa, lipovim lišćem ili lišćem od duleka. Na tako pokriveno testo posipa se žeravica koja se vatraljem isitni, pa sve to prekrije vrućim pepelom.

Samo beli obredni hleb, koji se mesio za praznike, pekao se u crepulji pokrivenoj drugom crepuljom, metalnim sačem ili vršnikom od gline (cest).

Pogača može da se ispeče i u tepsiji koja se stavlja u crepulju i pokriva drugom crepuljom.

Hleb ili pogača koja se peče u „pročevlju" na određenom mestu kod ognjišta, priprema se na sledeći način: prvo se ugreje crepulja na ognjištu, pa se na „pročevlje“ stavi žar, a na žar crepulja. Kad se hleb stavlja pod sač u „pročevlju", onda se na hladan sač stavlja vruć pepeo, pa se njime pokrije i tako zagreje crepulja.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Persida Tomić: Crepuljarstvo u selu Kotraž i u šumadijskoj Jasenici. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, XVI knjiga - Tom XVI Beograd 1953. str.174
  2. ^ a b Borivoje Drobljaković, urednik, O izradi crepulja i pečenju hleba u Crmnici, Glasnik etnografskog muzeja u Beogradu, Knjiga 12, Državna štamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1937. str. 135—137
  3. ^ a b v g Nikola Pantelić. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu knj. 50. Etnografski muzej u Beogradu. str. 267—. GGKEY:1Y5P116PDB9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]