Pompeu Fabra

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pompeu Fabra
Lični podaci
Datum rođenja(1868-02-20)20. februar 1868.
Mesto rođenjaGrasija, Barselona,
Datum smrti25. decembar 1948.(1948-12-25) (80 god.)
Mesto smrtiPrada de Konflent, Francuska,
Naučni rad
PoljeInženjer, profesor i gramatičar

Pompeu Fabra i Pok (kat. Pompeu Fabra i Poch; Grasija, Barselona, 20. februar 1868 - Prada de Konflent, Francuska, 25. decembar 1948) bio je katalonski inženjer, profesor i gramatičar. Zaslužan je za normativnu reformu katalonskog jezika i autor je Gramatike katalonskog jezika iz 1912. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pompeu Fabra i Pok je rođen u gradu Grasija, koji je u to vreme još uvek bio odvojen od Barselone, 1868. godine. Bio je poslednje od dvanaestoro dece Žozepa Fabre i Roka (kat. Josep Fabra i Roca) i njegove žene Karoline Pok i Marti (kat. Carolina Poch i Martí). Kada je imao šest godina zajedno sa svojom porodicom se seli u Barselonu.

Još kao mladić Fabra je pokazivao veliko interesovanje za izučavanje katalonskog jezika, te je kroz izdavačku kuću L’Avenç, učestvovao u kampanji koja je promovisala (1890—91) ortografsku reformu katalonskog jezika.

Uprkos interesovanju za katalonski jezik, Fabra je studirao industrijsko inženjerstvo, a u periodu između 1902. i 1911. godine bio je profesor hemije u Školi za inženjere u Bilbau. Tokom svog boravka u Bilbau učestvovao je na Prvom Međunarodnom Kongresu katalonskog jezika koji je održan 1906. godine. Učešće na ovom Kongresu donelo mu je određenu slavu i prestiž u katalonskoj zajednici, te je 1911. godine, po povratku u Barselonu, dobio posao profesora katalonskog jezika na Institutu za katalonske studije.[1]

Godine 1912. objavio je Gramatiku katalonskog jezika, a 1913. je započeo ortografsku reformu. Njegovo zalaganje za reformu katalonskog jezika donelo mu je veliku slavu i mnog priznanja, te mu je za vreme diktature Prima de Rivere (kat. Primo de Rivera) ponuđeno mestu u Španskoj Kraljevskoj Akademiji (šp. Real Academia Española), koje je Fabra odbio. Autor je Opšteg rečnika katalonskog jezika (1932), koji će kasnije služiti kao osnova rečnika Instituta. Bio je profesor na Univerzitetu u Barseloni (1933), a kada je Univerzitet postao autonoman, Fabra je bio predsednik Univerzitetskog saveta (1934), zbog čega je bio i u zatvoru. 1939. godine je završio u izgnanstvu, a preminuo je 1948. godine u pokrajini Prada del Konflent.[1]

Normativna reforma katalonskog jezika[uredi | uredi izvor]

U sklopu Instituta za katalonske studije (kat. Institut d'Estudis Catalans), 9. maja 1911. godine osniva se Institut za katalonski jezik (kat. Institut de la Llengua Catalana) koji je imao za cilj da ubrza normativnu reformu katalonskog jezika. Pompeu Fabra važi za jednog od najznačajnih članova, a osim njega ističu se i predsednik instituta Antoni M. Alkover (kat. Antoni M. Alcover) i pisac Žozep Karner (kat. Josep Carner).

Normativna reforma katalonskog jezika podrazumevala je uspostavljanje ortografskih i gramatičkih pravila. Kao veliki patriota, Pompeu Fabra je bio svestan da je njegovoj domovini, Kataloniji, neophodna reforma katalonskog jezika. Shodno tome, odgovorno i ozbiljno je radio na reformi. Institut za katalonski jezik je u periodu od 1912. do 1913. godine bio nezadovoljan radom tadašnje komisije i oklevao je da objavi pravopisna pravila. Upravo tada Pompeu Fabra dobija zadatak da poradi na samoj reformi pravopisa. Njegov posao je bio kako da izabere primere koji će obuhvatiti svaku pravopisnu normu, tako i da unese minimalne izmene koje će ostaviti otvorenu mogućnost za neku buduću modifikaciju pravopisnih pravila. Dugo se smatralo da je pravopis produkt kolektivnog rada, zato se nisu najveće zasluge prepisivale Pompeu Fabri, a ni on sam nikada nije isticao svoj doprinos. Katalonci uviđaju Fabrinu ulogu u reformi katalonskog jezika tek 1918. godine. Izuzetno priznat gramatičar u očima svog naroda, Pompeu Fabra, postaje nakon objavljivanja Ortografskog rečnika i Gramatike katalonskog jezika. Za samu reformu katalonskog jezika izuzetno je značajna saradnja Fabre i sekretara Instituta za katalonski jezik, istaknutog pisca Žozepa Karnera (kat. Josep Carner) koji je izuzetno cenio i podržavao Fabrin rad kako unutar samog Instituta, tako i van njega. Objavljivanjem Gramatike katalonskog jezika (kat. Gramàtica de la llengua catalana) 1912. godine, Fabra postavlja temelje i granice narednih gramatičkih radova na katalonskom jeziku. Ovo delo je objavljeno u skladu sa najinovativnijim lingvističkim tendencijama tadašnje Evrope i priznato je kao zvanična gramatika od strane Instituta za katalonski jezik.[2]

Značajno delo u kojem Fabra objavljuje članke o jezičkim nedoumicama i njihovim rešenjima je svakako Filološke nedoumice (kat. Converses filològiques) iz 1924. godine. Fabra je dao izuzetan doprinos reformi katalonskog jezika i objavom Opšteg rečnika katalonskog jezika (kat. Diccionari general de la llengua catalana) 1932. godine.

Pompeu Fabra kao prevodilac[uredi | uredi izvor]

Kao veliki poznavalac jezika, Fabra se bavio i prevodom. Uglavnom je prevodio nordijske autore, velike predstavnike simboličkog teatra tog perioda u Evropi. Godine 1893, prevodi Žena uljez (kat. L’Intrusa), delo književnika Morisa Meterlinka. Osim toga u saranji sa Žoakim Kasas Karbom (kat. Joaquim Casas-Carbó) prevodi Espectres, delo norveškog pisca Henrika Ibsena (kat. Henrik Ibsen) koje potom objavljuje u časopisu L’Avenç.[2]

Pompeu Fabra i sport[uredi | uredi izvor]

Kao veliki ljubitelj planinarenja, Fabra je obišao mnoge predele u Kataloniji. Zahvaljujući svom avanturističkom duhu upoznao je različite ljude i načine govora. Smatrao je da sport zauzima veoma važnu ulogu u razvoju čoveka, zato što kada se čovek bavi sportom ispunjava svoje slobodno vreme na najkvalitetniji način. Pored planinarenja bavio se plivanjem i tenisom. Pored toga što se isticao u reformi katalonskog jezika, Pompeu Fabra, se istakao i u sportu. Bio je predstednik Katalonske teniske federacije i prvi predsednik Katalonskog saveza sportskih federacija (kat. Unió Catalana de Federacions Esportives), 1933. godine. Fabra je svoj doprinos sportu dao, tako što je normatizovao leksikon sporta i uključio nove termine.[2]

Fabra i Palestra[uredi | uredi izvor]

Pompeu Fabra je bio veoma zaintresovan za obrazovanje mladih ljudi. Bio je predsednik Udruženja katalonskog entiteta Palestra (kat. L’entitat catalanista Palestra). Ovu ustanovu je osnovao Žozef M. Batista i Roka (kat. Josep M. Batista i Roca) 1930. godine. Ova institucija se bavila organizovanjem različitih ekskurzija i sportskih aktivnosti u cilju edukacije mladih. Pored toga realizovala je razne kulturne aktivnosti poput kurseva katalonske istorije i književnosti, ali i jezika i kulture. Pompeu Fabra je učestvovao u realizaciji ovih aktivnost, smatrajući da tako podstiče intelektualni i moralni napredak mladih.[2]

Omaž Pompeu Fabri[uredi | uredi izvor]

Mnoge institucije, ulice i trgovi nose ime Pompeu Fabra, što govori o neizbrisivom tragu koji je veliki filolog i profesor ostavio kako u katalonskom jeziku tako i u katalonskoj kulturi. Univerzitet Pompeu Fabra (kat. Universitat Pompeu Fabra), osnovan je u Barseloni, 1990. godine i u znak sećanja nosi njegovo ime.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „El Pompeu Fabra més desconegut / El Blog de la BC / Inici - Biblioteca Nacional de Catalunya”. www.bnc.cat. Pristupljeno 30. 5. 2019. 
  2. ^ a b v g „Exposició Pompeu Fabra - (UPF)”. www.upf.edu. Arhivirano iz originala 16. 10. 2021. g. Pristupljeno 30. 5. 2019.