Prava iz sistema socijalnog osiguranja
Prava iz sistema socijalnog osiguranja su deo ljudskih prava, koje obuhvataju tri oblasti: penzijsko-invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti.[1][2]
Penzijsko-invalidsko osiguranje[uredi | uredi izvor]
Penzijsko-invalidsko osiguranje je jedan od oblika zaštite za slučaj starosti, invalidnosti ili smrti, koje doprinosi osećaju sigurnosti i saznanju kod svakog pojedinca koji je osiguranjem obuhvaćen da se njegov rad i trud isplate.
Zdravstveno osiguranje[uredi | uredi izvor]
Zdravstveno osiguranje je vid (grana) socijalnog osiguranja, kojim se osiguranim licima (osiguranicima i članovima porodice osiguranika) obezbeđuje pravo na zdravstvenu zaštitu i ostala prava iz oblasti zdravstvenog osiguranja (naknada zarade za vreme privremene sprečenosti za rad, naknada putnih troškova u vezi sa korišćenjem zdravstvene zaštite i druga prava).[3][4]
Osiguranje za slučaj nezaposlenosti[uredi | uredi izvor]
Osiguranje za slučaj nezaposlenosti zasnovano je na učešću zaposlenih lica, republičkih i drugih organa i organizacija u obezbjeđivanju sredstava za ostvarivanje prava po osnovu nezaposlenosti, u obimu i na način utvrđen propisima kojim se uređuje oblast doprinosa.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Kosanović R: Socijalno pravo. Radnička štampa, Friedrich Ebert Stiftung, Beograd, 2011; str. 26−30 i 81−93.
- ^ Zakon o organizaciji i finansiranju socijalnog osiguranja. Službeni list FNRJ, br. 22
- ^ Zakon o zdravstvenom osiguranju. Službeni list FNRJ, br. 22/62 i 53/62
- ^ Zakon o zdravstvenom osiguranju. Službeni glasnik RS, br. 107/05, 109/09-ispravka, 57/11, 110/12 − US, 119/12, 99/14 i 123/14
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kosanović, R.& Anđelski, H. 2015, Osnovni pravci razvoja zdravstvenog osiguranja u Republici Srbiji (1922-2014), Zdravstvena zaštita, vol. 44, no. 3, pp. 48-70.