Prava lica koja su lišena slobode u oblasti MAR

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prava lica koja su lišena slobode u oblasti medicinski asistirane repodukcije (akronim MAR) iako se smatra da su zasnovana na najboljem interesu za deteta, previđaju činjenicu, da taj najbolji interes deteta definišu odrasli onako kako smatraju adekvatnim. Tako nastaju paradoksalne situacije gde se sa jedne strane prava dece i njihov interes uzdiže i poprima karakter sakralnog, dok se sa druge strane, ta ista prava se i ne pominju ili se njihov sadržaj prilagođava potrebama odraslih, kada lica koja su lišene slobode pokušavaju da dokažu da je zaštita njihovih interesa i njihovih prava u reprodukciji u najboljem interesu dece.[1]

Opšta razmatranja[uredi | uredi izvor]

Stav protiv[uredi | uredi izvor]

Kao glavni razlozima zbog kojih su sudovi odbijali da dozvole zatvorenicima pravo na MAR, prema autor Vilijamsu (Williams) svode se na tri osnovna:

1. Prirodne posledice osude — po kojoj sama priroda kazne zatvora ne dozvoljava zatvorenicima da osnuju porodicu,

2. Dobrobit deteta — zbog koje država ne bi trebala da dozvoli rađanje deteta koje će (makar i privremeno) odrastati sa jednim roditeljem

3. Jednako postupanje sa muškim i ženskim zatvorenicima — po kome bi ukoliko MAR bude dostupna muškim zatvorenicima teško bi bilo odbiti takvo pravo i ženama koje se nalaze u zatvoru.

Stav protiv u suprotnosti sa drugim pravima[uredi | uredi izvor]

Mnogi pravnici postavljaju pitanje povezanosti članova 8 i 12 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koje u:

Član 8

U Pravu na poštovanje privatnog i porodičnog života (član 8), navedeno je sledeće:[2]

  • Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
  • Javne vlasti neće se mešati u vršenje ovog prava sem ako to nije u skladu sa zakonom i

neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbednosti, javne bezbednosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih

Član 12

U Pravu na sklapanje braka (član 12), navedena je zaštita instituciji braka, odnosno stvaranje porodice:

  • Muškarci i žene odgovarajućeg uzrasta imaju pravo da stupaju u brak i zasnivaju porodicu u skladu s unutrašnjim zakonima koji uređuju vršenje ovog prava.
Imajući napred navedene stavove postavlja se čitav niz pitanja:
  • Da li je zaista interesu svih pritvorenih lica da im se omogući realizovanje prava na potomstvo sa kojim neće moći da održava normalan odnos?
  • Da li je u interesu deteta da bude rođeno u situaciji gde će sasvim izvesno od samog početka odrastati sa jednim roditeljem?
  • Kakve dalje psihološke implikacije na dete može imati činjenica da mu se jedan roditelj nalazi na izdržavanju kazne zatvora?[3]

Konačna odluka[uredi | uredi izvor]

Na konačnu odluku o regulisanju prava licima kod kojih postoje medicinske indikacije za MAR, i realizacija njihovog prava na zasnivanje porodice u načelu donosi upravnika zatvora, koji su blagonakloniji licima kod kojih postoji problem neplodnosti, jer su šanse za uspeh kod njih veće, imajući u vidu da se...

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sandra Samardžić, Prava deteta u oblasti medicinski asistirane reprodukcije, Doktorska disertacija. Pravni fakultet Novi Sad, 2018. str.179
  2. ^ Keir Starmer, European Human Rights law: The Human Rights Act 1998 and the European Convention on Human Rights, Legal Action Group, 1999.
  3. ^ Sandra Samardžić, Prava deteta u oblasti medicinski asistirane reprodukcije, Doktorska disertacija. Pravni fakultet Novi Sad, 2018. str.179
  4. ^ Sandra Samardžić, Prava deteta u oblasti medicinski asistirane reprodukcije, Doktorska disertacija. Pravni fakultet Novi Sad, 2018. str.180-181

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pravilnika o kućnom redu kazneno-popravnih zavoda i okružnih zatvora, Sl. glasnik RS, br. 110/2014 i 79/2016.
  • Zakon o lečenju neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognutog oplođenja, Sl. glasnik RS, br. 72/2009.