Pravo na socijalno osiguranje na području Demokratske Federativne Jugoslavije
Pravo na socijalno osiguranje na području Demokratske Federativne Jugoslavije bilo je jedno od prvih prava iz oblasti socijalne zaštite ustanovljeno nakon oslobođenja Jugoslavije 1945. godine.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Pravo na socijalno osiguranje, kao prvi pravni akt iz ove oblasti, na području Demokratske Federativne Jugoslavije reulisalo je Predsedništvo Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije, donošenjem Zakonom o sprovođenju socijalnog osiguranja na području Demokratske Federativne Jugoslavije, 2. maja 1945. godine,[2] za sledeće slučajeve:[1]
- bolesti,
- iznemoglosti, starosti, smrti (penzionog osiguranja),
- nesreće,
- nezaposlenosti.
Realizacija prava na socijalno osiguranje[uredi | uredi izvor]
O realizaciji ovog zakona starao se Središnji zavod za socijalno osiguranje sa sedištem u Zagrebu, koji je sprovodio osiguranje preko zemaljskih zavoda za socijalno osiguranje, osnivanih u sedištima federalnih je dinica.[1]
Središnji zavod za socijalno osiguranje sprovodio je osiguranje za slučaj iznemoglosti, starosti i smrti (penziono osiguranje), nesreće i neuposlenosti.[1]
Zemaljski zavodi za socijalno osiguranje — preko svojih filijala, sprovodili su osiguranje za slučaj bolesti, a sve ostale vrste osiguranja sprovodili su kao organi Središnjeg zavoda. Dotadašnji okružni uredi za osiguranje radnika, oblasne uprave Bolesničkog fonda državnog saobraćajnog osoblja i bratinske blagajne rudarskih radnika postali su filijale zemaljskih zavoda, a sve ostale ustanove obaveznog socijalnog osiguranja u bolesti postale su privremene ekspoziture nadležnih filijala zavoda.[1]
Hronologija Zakona o pravu na socijalno osiguranje[uredi | uredi izvor]
Proces formiranja državnog socijalnog osiguranja, započet donošenjem Zakonom o sprovođenju socijalnog osiguranja na području Demokratske Federativne Jugoslavije, od 2. maja 1945. godine,[2] pretočen je u Zakona o socijalnom osiguranju radnika, nameštenika 1946. godine,[3] a zatim do kraja regulisan Zakonom o socijalnom osiguranju radnika i službenika i njihovih porodica, od 21. januara 1950. godine.[1][4]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ Zakon o sprovođenju socijalnog osiguranja na području Demokratske Federativne Jugoslavije U:Kosanović, R. i Anđelski, H. 2015, „Osnovna uputstva za razvoj zdravstvenog osiguranja u Republici Srbiji (1922–2014)“, Zdravstvena zaštita, vol. 44, br. 3, str. 53.
- ^ a b Zakon o sprovođenju socijalnog osiguranja na području Demokratske Federativne Jugoslavije, „Službeni list DFJ“, broj 29/45.
- ^ Zakon o socijalnom osiguranju radnika, nameštenika i službenika, „Službeni list FNRJ“, broj 65/46.
- ^ Zakon o socijalnom osiguranju radnika i službenika i njihovih porodica, „Službeni list FNRJ“, br.10/50, 13/50, 4/51, 11/51 i 46/51.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kosanović, R. i Anđelski, H. 2015, „Osnovna uputstva za razvoj zdravstvenog osiguranja u Republici Srbiji (1922–2014)“, Zdravstvena zaštita, vol. 44, br. 3.