Prvenac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prvenac, ijek. prvijenac, ili prvorođeni sin je teološki pojam.

Prvenac se koristio u starini posebnim pravima i privilegijama; njemu je prelazila od oca vlast nad članovima porodice, upravljanje kućom i rodom; u nasledstvo je dobijao dupli deo; kod jevreja, osim posebnog blagoslova, koji je prelazio sa oca na sina, smatrao se rodonačelnikom obećanog Spasitelja. Po Mojsijevom zakonu, prvorođeni izraelski i svi prvenci muškog pola među stokom su se posvećivali Bogu, bili su namenjeni za ciljeve služenja Bogu, šta je trebalo da podseća izraelce na njihovo čudesno izbavljenje iz Egipta putem pomora svih prvenaca egipatskih. Posvećenje se sastojalo u tome, da je otac prvenca bio dužan da u roku od 30 dana od dana rođenja prvenca plati crkvi za njega otkup od 5 sikli, i to je oslobađalo prvenca od obaveze služenja pri crkvi i hramu, gde su ih zamenjivali Leviti. Ta zamena je prouzrokovana time što je prvenaca u svim izraelskim kolenima bilo veoma mnogo, i narodu bi bilo teško da ih izdržava. Svi prvorođeni od domaćih životinja, posvećeni Bogu, delili su se na čiste – jaganjci, jarići i telad, i bili su žrtvovani, i nečiste – magarci, konji, kamile – za žrtvovanje su se zamenjivali jaganjcima, ili su se otkupljivali, ako nije bilo dovoljno jagnjadi.

U vereme careva prvenac se njegov smatrao zakonitim, prirodnim naslednikom prestola. Posvećenje Bogu je takođe imalo tajanstveno obrazovno značenje: ukazivalo je na “prvobitnu reč” i na prvenca Deve Marije, kojeg je Majka posvetila Bogu (Luka ...). Običaj otkupa prvorođenih se sačuvao kod savremenih Jevreja, prati se slavljem (trpezom); ako otac nije živ, onda prv. otkupljuje sebe sam, dostigavši punoletstvo.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]