Problem izomorfizma grafa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U teorijskom računarstvu, problem izomorfizama podgrafa je računski zadatak u kojem su dva grafikona G i H data kao ulaz, i on mora se utvrditi da li G sadrži podgraf koji je izomorfna H. Izomorfizam podgrafa je generalizacija dva algoritma, algoritma za određivanje problema klike i problema ispitivanja da li graf sadrži Hamiltonov put, pa je stoga NP-kompletan.

Rešenje problema i računarska kompleksnost[uredi | uredi izvor]

Pitanje:

Neka su , dva grafa. Da li postoji podgraf takav da je ? tj. da li postoji tako da je ?

Da bi se dokazalo da je problem NP-kompletan, mora biti formulisan kao problem odlučivanja. Ulaz će onda predstavljati par grafova G i H. Odgovor na problem je pozitivan ako je H izomorfni podgraf od G, a inače je negativan.

Dokaz da je ovaj problrm NP-kompletan je jednostavan i zasniva se na sužavanju problema klika. To je NP-kompletan problem odlučivanja, u kojima je ulaz jedan graf G i broj k, i pitanje je da li G sadrži kompletan podgraf sa k temena. Da bi se ovaj problem kile preveo na nas problem, dovoljno je da je H kompletan graf za Kk, onda je odgovor na problem za G i H jednak odgovoru na klika problem za G i k. Pošto je klika problem je NP-kompletan onda je problem izomorfizma podgrafa takođe je NP-kompletan jer predstavlja sužavanje probleme klike.

Drugi način da se vidi da je problem NP-kompletan je taj što problem Hamiltonovog ciklusa predstavlja uopštenje našeg problema, a taj problem jeste NP-kompletan, pa je i ovaj NP-kompletan.

Izomorfizam podgrafa je generalizacija problema izomorfizam grafa, koji pita da li je G izomorfna H: odgovor na problem izomorfizma grafova važi ako i samo ako G i H imaju isti broj temena i tada problem izomorfizama podgrafa za G i H je tačan. Međutim, teorijska složenost ovog problema ostaje otvoreno pitanje.

Pokazalo se da je složenost ovog problema Ω(n3/2).

Algoritam[uredi | uredi izvor]

Ulman (1976) opisuje rekurzivnu bektreking proceduru za rešavanje ovog problema. Iako mu je vreme izvršavanja , u opštem slučaju, eksponencijalne složenosti, potrebno je polinomijalno vreme kada bi fiksirali H (sa polinoma koji zavisi od izbora H). Kada je G planaran i H fiksiran, vreme izvršavanja algoritma može da se redukuje do linearnog.

Literatura[uredi | uredi izvor]