Proklamacija srpske vlade 12 jula 1914.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Proklamacija srpske vlade 12/25. jula 1914. jedan je od istorijskih dokumenata Kraljevine Srbije nastao na početku Prvog svetskog rata. Dokument kojim je Pašićeva vlada pozivala građane na odbranu otadžbine, sročila je i objavila Pašićeva vlada, nakon što je Austrougarska 25. jula uveče prekinula diplomatske odnose sa Kraljevinom Srbijom.

Preduslovi[uredi | uredi izvor]

Na Vidovdan 28. juna 1914. godine u Sarajevu je ubijen austrougarski nadvojvoda Franc Ferdinand. Najpre je na prestolonaslednika bacio bombu omladinac Nedeljko Čabrinović, ali se ona odbila i eksplodirala iza automobila. Nepun sat nakon prvog pokušaja atentata i posle zvanične posete opštini, na Franju Ferdinanda gimnazijalac Gavrilo Princip ispalio je dva hica iz pištolja i usmrtio njega i njegovu suprugu Sofiju Kotek vojvotkinju Hoenberg.

Ultimatum Austrougarske srpskoj vladi 10/23. jula 1914.[uredi | uredi izvor]

Oko mesec dana od izvršenja sarajevskog atentata, i nakon polemike koje su velike sile vodile o rešenju srpsko-austriskog konflikta mirnim putem, koristeći atentat kao povod, Austrougarska je preko svog poslanika u Beogradu, barona Gizla, predala 10/23. jula 1914. godine vršiocu dužnosti predsednika vlade i ministra inostranih poslova i ministru finansija Lazaru Pačuu za predsednika srpske vlade.[1] U ultimatumu se imeđu ostalog takstativno u 10 tačaka Vlada Kraljevine Srbije, zahtevalo da će nadalje obećati sledeće:

  1. Da će zabraniti svaku publikaciju koja raspiruje mržnju i nepoštovanje prema Monarhiji, a čija je opšta tendencija uperena protiv teritorijalnog integriteta Monarhije;
  2. Da će odmah raspustiti Narodnu Odbranu i konfiskovati sva njena sredstva propagande, kao i da će na isti način postupiti protiv ostalih saveza i udruženja u Srbiji koji se bave propagandom protiv Austro-Ugarske; Kraljevska vlada će preduzeti mere koje su neophodne da bi se obezbedilo da raspuštena udruženja ne budu u mogućnosti da nastave svoje aktivnosti pod drugim imenom ili u drugim vidovima;
  3. Da bez odlaganja isključi iz javne nastave u Srbiji sve što služi ili bi moglo poslužiti pothranjivanju propagande protiv Austro-Ugarske, bilo da je vezano za nastavno osoblje ili za metode nastave;
  4. Da ukloni iz vojne ili administrativne službe uopšte sve oficire i službena lica koja snose krivicu za vođenje propagande protiv Austro-Ugarske, a čija imena Carska i Kraljevska Vlada zadržava pravo da saopšti Kraljevskoj Vladi prilikom dostavljanja materijalnih dokaza koje sada poseduje;
  5. Da se saglasi da organi Carske i Kraljevske Vlade sarađuju u Srbiji na suzbijanju subverzivnog pokreta uperenog protiv integriteta Monarhije;
  6. Da pokrene sudsku istragu protiv svakog učesnika u zaveri od dvadset-osmog juna koji bi mogao biti pronađen na teritoriji Srbije; organi Carske i Kraljevske Vlade određeni u ovu svrhu učestvovaće u postupcima koji budu pokrenuti u tom cilju;
  7. Da će s najvećom hitnošću uhapsiti majora Vojislava Tankosića i nekog Milana Ciganovića, srpskog zvaničnika, koji su kompromitovani rezultatima istrage;
  8. Da će efikasnim merama sprečiti učešće srpskih vlasti u krijumčarenju oružja i eksploziva preko granice; da će otpustiti iz službe i strogo kazniti pripadnike Pogranične službe u Šapcu i Loznici koji su pomogli počiniocima zločina u Sarajevu da pređu granicu;
  9. Da će dati objašnjenje Carskoj i Kraljevskoj Vladi koje se odnosi na neopravdane izjave visokih srpskih funkcionera u Srbiji i inostranstvu, koji, bez obzira na svoj službeni položaj, nisu oklevali da se izraze na način koji je neprijateljski prema Austro-Ugarskoj nakon atentata od dvadeset-osmog juna;
  10. Da bez odlaganja obavesti Carsku i Kraljevsku Vladu o sprovođenju mera predviđenih u napred navedenim tačkama.

Na kraju ultimatuma je bilo navedeno da: Carska i Kraljevska Vlada očekuje odgovor Kraljevske Vlade do subote, dvadeset-petog jula, najkasnije u 6.00 sati popodne.

Odgovor srpske vlade na ultimatum od 12/25. 1914. jula[uredi | uredi izvor]

Na ovaj ulitmatum srpska vlada je poslala odgovor, 12/25. jula tačno u 17.45 časova, koji je predsednik srpske vlade N. Pašić predao austrougarskom poslaniku u Beogradu baronu Gizlu.

Istog dana srpska vlada je sačinila i proklamaciju, kojom je, predviđajući rat pozvala građane na odbranu otadžbine.[2]

Izvorni sadržaj Proklamacije[uredi | uredi izvor]

Srpskom narodu!

Pre dva dana podnela je Austro-Ugarska vlada srpskoj vladi predstavku s izvesnim zahtevima i ostavila je rok, da se na to odgovori, do večeras u 6 sahata, stavljajući u izgled prekidanje diplomatskih odnosa, ako ne bi dobila zadovoljenje. Srpska je vlada, znajući da odgovara željama vašim i potrebi mira, koju oseća ne samo Srbija, nego — uvereni smo — i cela Evropa, izašla u susret carskoj i kraljevskoj vladi do krajnjih granica popustljivosti, preko kojih ne može ići nijedna nezavisna država.

Uzdajući se u pomoć Božiju, u svoju pravdu, kao i u prijateljstvo velikih država, koje — uvereni smo — žele isto tako, da se mir održi, nadamo se da će se ovaj sukob svršiti mirno; ali, kako je austro-ugarski poslanik večeras izjavio u ime svoje vlade, da nije zadovoljan našim odgovorom i da konačno prekida diplomatske odnose, vlada je srpska prinuđena da, za svaki slučaj, odmah preduzme najpotrebnije vojničke mere za odbranu zemlje. Smatramo za dužnost pozvati narod na odbranu otaybine, verujući da će se našem patriotskom pozivu svaki rado odazvati.

Ako budemo napadnuti, vojska će vršiti svoju dužnost, a građanima, koji nisu pozvati pod zastavu, savetujemo da ostanu kod svojih domova i mirno rade svoje poslove.



U Beogradu 12. jula 1914. godine.


Predsednik Ministarskog saveta,
Ministar inostranih dela
Nik. P. Pašić
Ministar finansija
Dr. L. Paču
Ministar unutrašnjih dela
Stoj. M. Protić
Ministar građevina
J. P. Jovanović
Ministar prosvete i crkvenih poslova
Lj. Jovanović
Ministar pravde
M. S. Đuričić
Ministar narodne privrede
Dr. V. Janković
Ministar vojni,
pukovnik
Dušan P. Stefanović

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Julski ultimatum Kraljevini Srbiji 1914. godine
  2. ^ AS, MID, PO, 1914, FI, AI/3, d. VII

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Politika, br. 3.774 od utorka 22. jula 1914, naslovna strana, strana 2.
  • Politika, br. 8.349 od subote 8. avgusta 1931, strana 5.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Ovaj članak ili jedan njegov deo je preuzet sa sajta Srpsko nasleđe. Dozvola se može videti ovde.