Pređi na sadržaj

Proktitis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Proktitis
SinonimiProctitis
Sluzokoža rektuma, čije zapaljenje izaziva proktitis

Proktitis je zapaljenje sluzokože rektuma ili mišićne cevi koja je povezana sa distalnim krajem debelog creva, i kroz koju prolazi formirana stolica (feces) pre izlaska iz tela. Proktitis je čest kod osoba koje imaju inflamatornu bolest creva (Kronovu bolest ili ulcerozni kolitis), neku od polno prenosivivih infekcija, ili je posledica neželjenih efekata terapije zračenjem za određene vrste tumora.[1]

U kloiničkoj slici dominira rektalni bol, proliv, krvarenje, sukrvičavo-gnojni iscedak, kao i neprekidan osećaj potrebe za pražnjenje creva (tenezam). Simptomi proktitisa mogu biti kratkotrajni (akutni) ili mogu postati hronični.[2]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Bolesti i stanja koja mogu izazvati upalu rektalne sluznice.[3][2]
Bolest ili stanje Opis
Zapaljenska bolest creva Oko 30% pacijenata sa inflamatornom bolešću creva (npr Kronova bolest ili ulcerozni kolitis) ima upalu rektuma.
Infekcije Polno prenosive infekcije, posebno one koje prenose kod ljudi koji se bave analnim odnosom, mogu dovesti do proktitisa.

Među polno prenosive infekcije koje mogu izazvati proktitis spadaju gonoreju, genitalni herpes i klamidiju.

Infekcije povezane sa bolestima koje se prenose hranom, kao što su infekcije salmonelom, šigelom i kampilobakterom, takođe mogu izazvati proktitis.

Zračna terapija za rak Radioterapija usmerena na maligne procese u rektum ili okolnom području, kao što je prostata, može izazvati upalu rektuma.

Radijacioni proktitis koji počinje tokom lečenja zračenjem može trajati nekoliko meseci nakon tretmana. Ili se može javiti godinama nakon tretmana.

Antibiotici Ponekad antibiotici koji se koriste za lečenje infekcije mogu ubiti korisne bakterije u crevima, i tako omogućiti štetnim bakterijama da rastu u velikom broju u lumenu rektuma.
Diverzioni proktitis. Proktitis se može javiti kod pojedinih pacijenata nakon nekih vrsta operacija debelog creva u kojima se prolaz stolice preusmerava iz rektuma do hirurški stvorenog otvora (stome).
Proktitis izazvan proteinima hrane Javlja se kod novorođenčadi koja piju formulu na bazi kravljeg mleka ili soje.

Odojčad koju doje majke i koje jedu mlečne proizvode takođe mogu razviti proktitis.

Eozinofilni proktitis Ovo stanje se javlja kada se vrsta belih krvnih zrnaca (eozinofila) nakupi u sluznici rektuma.

Eozinofilni proktitis pogađa samo decu mlađu od 2 godine.

Faktori rizika[uredi | uredi izvor]

Kolonoskopski prikaz radijacijom izazvanog proktitisa.

Faktori rizika za proktitis uključuju:[4]

  • Nebezbedan seks - povećava rizik od proktitisa jer pogoduje pojavi seksualno prenosivih infekcija. Rizik od infekcije i proktitisa raste sa povećanjem broja seksualnih partnera, izbegavanja upotrebe kondoma i seksualnim odnosom sa partnerom koji ima seksualno prenosivu bolest..
  • Inflamatorne bolesti creva - kao što su npr. Kronova bolest ili ulcerozni kolitis, ili neka druga infekcija povećava rizik od proktitisa.
  • Zračna terapija za rak - čiji je snop zračenja usmerena na ili blizu rektuma (kao što je rak rektuma, jajnika ili prostate) povećava rizik od radijacionog proktitisa.

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Kliničkom slikom proktitisa dominiraju sledeći znaci i simptomi:[2]

  • čest ili neprekidan osećaj da treba obaviti pražnjenje creva,
  • rektalno krvarenje
  • prolazak sluzi kroz rektum
  • rektalni bol
  • bol na levoj strani trbuha,
  • osećaj punoće u rektumu,
  • dijareja (proliv)
  • bol tokom pražnjenja creva.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Indikacije za terapiju variraju u zavisnosti od etiologije proktitisa. Na primer, kod pacijenata sa inflamatornom bolešću creva (IBC), treba uraditi kolonoskopiju da bi se utvrdio stepen upale. Mnogi pacijenti sa IBC koji imaju proktitis mogu napredovati u levostrani kolitis i možda pankolitis. Prva linija lečenja ovih pacijenata je medikamentna terapija. Hirurško lečenje je indikovano za neuspešnu medikamentnz terapiju, bilo kakvu displaziju uočenu na uzorcima biopsije i rak.[5]

Hirurška intervencija je retko indikovana za proktitis koji je posledica infektivne etiologije. Cilj terapije je lečenje infekcije koja izaziva upalu. Retko, duboka sepsa može zahtevati hiruršku resekciju kao manevar za spasavanje života.[5]

Konačno, indikacija za lečenje hroničnog radijacionog proktitisa takođe se zasniva na simptomatologiji i stepenu proktitisa.[6] Perzistentno rektalno krvarenje i dijareja pokreću pregled, uključujući rigidnu proktoskopiju i/ili kolonoskopiju. Prisustvo teškog krvarenja uprkos višestrukim medicinskim/endoskopskim modalitetima, perforacijama, strikturama ili fistulama je indikacija za hiruršku intervenciju.[5]

U toku bilo kog proktitisa, antispazmodični agensi mogu biti korisni u ublažavanju abdominalnih tegoba. Pored toga, upotreba dijete sa niskim reziduom i omekšivača stolice je korisna zbog krhkosti rektalne sluzokože i njene podložnosti oštećenju fekalnog sadržaja.[5]

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

Proktitis koji se neadekvatno leči ili koji ne reaguje na lečenje može dovesti do sledečih komplikacija:

  • Anemija - nastaje kao posledica hroničnog krvarenje iz rektuma, i gubitka crvenih krvnih zrnaca. Anemija uzrokuje da se bolesnik oseća umorno, ima vrtoglavicu, kratak dah, glavobolju, bledu kožu i razdražljiv je.
  • Čirevi - hronična upala u rektumu može dovesti do stvaranja otvorenih ranica (čireva) na unutrašnjoj sluzokoži rektuma.
  • Fistule - kada se čirevi u potpunosti protežu kroz crevni zid, oni stvaraju fistulu, abnormalnu vezu koja se može pojaviti između različitih delova creva, između creva i kože, ili između creva i drugih organa, kao što su bešika i vagina.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Malaty HM, Abraham BP, Mehta S, Garnett EA, Ferry GD. The natural history of ulcerative colitis in a pediatric population: a follow-up population-based cohort study. Clin Exp Gastroenterol. 2013. 6:77-83.
  2. ^ a b v Klausner JD, Kohn R, Kent C (2004 Jan 15). „Etiology of clinical proctitis among men who have sex with men”. Clin Infect Dis. 38 (2): 300—2.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć).
  3. ^ „Proctitis - Symptoms and causes”. Mayo Clinic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-10-19. 
  4. ^ Gower-Rousseau C, Vasseur F, Fumery M, Savoye G, Salleron J, Dauchet L; et al. (februar 2013). „Epidemiology of inflammatory bowel diseases: new insights from a French population-based registry (EPIMAD)”. Dig Liver Dis. 45 (2): 89—94. 
  5. ^ a b v g „Proctitis and Anusitis Treatment & Management: Approach Considerations, Medical Therapy, Surgical Therapy”. 2022-10-25. 
  6. ^ Girnius S, Cersonsky N, Gesell L, Cico S, Barrett W (decembar 2006). „Treatment of refractory radiation-induced hemorrhagic proctitis with hyperbaric oxygen therapy”. Am J Clin Oncol. 29 (6): 588—92. .

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).