Pređi na sadržaj

Пси који лају никада не гризу

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Psi koji laju nikada ne grizu
Izvorni naslov플란다스의 개
RežijaBong Džun-Ho
ScenarioBong Džun-Ho, Song Dži-ho, Derek Song Te-vong
Temelji se naPas iz Flandrije
Producentska
kuća
Cinema Service
Godina2000.
Trajanje106 minuta
ZemljaJužna Koreja
Jezikkorejski jezik
IMDb veza

Psi koji laju nikada ne grizu (kor. 플란다스의 개) je južnokorejska komedija iz 2000. koju je režirao Bong Džun-ho u svom rediteljskom debiju. Korejski naslov filma je satirično nazvan po romanu iz 1872. Pas iz Flandrije, evropskoj priči o kućnim ljubimcima koja je veoma popularna u delovima istočne Azije.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Ko Jun-ju, nezaposleni akademik, živi u velikom stambenom kompleksu sa svojom trudnom suprugom Jun-sil. Bori se da postane univerzitetski profesor i sa svojim zategnutim odnosom sa Jun-sil. Tragajući za psom jednog od svojih komšija koji glasno laje, koji ga izluđuje, pronalazi Ši Cua bez nadzora. Pokušava da baci psa sa krova, ali okleva i zaustavljen je kada starica dođe da tamo osuši rotkvice. Umesto toga odvodi psa u podrum i, pošto nije mogao da ga okači, zaključava ga u ormar.

Park Hjun-nam, lenja knjigovođa i čuvar stambenog kompleksa, žudi da bude poznata kao bankar koju su ona i njen prijatelj Jon Jang-mi videli na TV-u koji je nagrađen za zaustavljanje pljačke. Devojčica dolazi Hjun-namu sa letcima koje želi da okači kako bi pronašla svog nestalog psa, Ši Cu. Jun-ju nastavlja da čuje lajanje i vidi staricu sa krova sa njenim Min Pin-om, pravim izvorom buke. Na letku za nestalog psa čita da nije mogao da laje zbog operacije grla. Shvativši svoju grešku, noću odlazi u podrum da oslobodi psa iz kabineta, ali se krije kada uđe domar. Jun-ju užasnuto gleda kako domar vadi mrtvog Ši Cua i sprema se da ga pojede.

Sledećeg dana, Jun-ju se prišunja starici i krade njenog psa. Hjun-nam je svedok kako baca psa sa krova. Videći priliku da ostvari svoj san o sticanju slave, ona juri Jun-jua, nikada ne videći njegovo lice, ali pada u nesvest kada je udare vrata koja se otvaraju i Jun-ju beži. Starica dolazi kod Hjun-nama sa izgubljenim letcima za pse, a kada joj Hjun-nam pokaže telo Min Pina, onesvesti se od šoka i biva hospitalizovana. Hjun-nam traži od domara da zakopa Min Pin, ali čim ona ode, on iskopa telo i odnese ga u podrum da napravi gulaš. Kada ode po začine, beskućnik koji živi u podrumu izlazi i proba hranu domara. Domar se vraća i otkriva da mu gulaša nema.

Dok se Jun-džu bori da dođe do novca da potkupi svoj put do profesorskog mesta, Jun-sil, koja je izgubila posao, dolazi kući sa pudlicom. Ona pokazuje više naklonosti prema psu, kojem daje ime Bejbi, nego svom mužu, i tretira ga kao slugu. Dok je u parku, Jun-ju postaje ometena i gubi Bejbi. Kada ga Jun-sil prekori što je izgubio psa, on je optužuje da je bacala novac. Jun-sil mu u suzama kaže da je psa kupila malim delom svoje otpremnine i planirala da ostatak da Jun-ju kako bi on mogao da postane profesor. Šokiran, Jun-ju izmišlja nestale letke za pse i vodi ih Hjun-namu, koji mu nudi pomoć, ali on odustaje od potrage nakon što niko, čak ni domar koji jede pse, izgleda da ima Bebu.

Dok kuka zbog svoje aljkavosti na poslu, Hjun-nam saznaje da je starica umrla od šoka zbog gubitka svog psa, svoje jedine porodice, i da je ostavila pismo u kome je Hjun-nam zaveštala osušene rotkvice koje su još na krovu. Kada Hjun-nam ode po njih, ona otkriva Bejbi sa beskućnikom, koji ju je oteo, pošto je želeo pseće meso. Hjun-nam spasava psa, a čovek je juri kroz stambenu zgradu. Jang-mi stiže i nokautira beskućnika, kojeg policija hapsi, a Hjun-nam vraća Bejbi Jun-ju.

Hjun-nam gleda vesti o nestalim psima, ali ne vidi da se ona pominje, zbog čega je izbezumljena. Kasnije te noći, pronalazi pijanog Jun-ju na trotoaru. Obuzet krivicom nakon što je čuo da je dobila otkaz jer je provodila vreme u potrazi za psima, on priznaje da je on bio čovek koga je videla kako baca Min Pin sa krova.

Nešto kasnije, Jun-ju je uspeo da postane profesor, iako deluje nezadovoljno, a Hjun-nam odlazi na dugo očekivano pešačenje po šumi sa Jang-mi.

Prijem[uredi | uredi izvor]

Na Roten Tomejtos, film ima ocenu od 87% na osnovu 15 recenzija, sa prosečnom ocenom 8,11/10.[1] Na Metakritiku, film ima ponderisanu prosečnu ocenu od 66 od 100 na osnovu 8 kritika kritičara, što ukazuje na „generalno povoljne kritike“.[2]

Glavna glumica Be Duna izjavila je 2019. da je film sadržao najupečatljiviju scenu u njenoj karijeri, u kojoj je proganja beskućnik po celom stambenom kompleksu.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Barking Dogs Never Bite (na jeziku: engleski), Pristupljeno 2021-11-27 
  2. ^ Barking Dogs Never Bite, Pristupljeno 2021-11-27 
  3. ^ „Darcy's Korean Film Page - Documentaries”. www.koreanfilm.org. Pristupljeno 2021-11-27. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]