Pređi na sadržaj

Пуковник Шабер

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ilustracija
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovLe Colonel Chabert
AutorOnore de Balzak
Dizajner koricaEduar Tuduz
ZemljaFrancuska
Jezikfrancuski
Izdavanje
Izdavanje1832; Mame-Delaunay
Serija(l)Ljudska komedija
Prevod
PrevodilacRadmila Jovanović, Desanka Pavlović, Nataša Rajković[1]
Datum
izdavanja
1936; Narodna prosveta u okviru Slike iz privatnog života
Hronologija
PrethodnikČiča Gorio
NaslednikLa Messe de lathée

Pukovnik Šaber (fr. Le Colonel Chabert) je novela francuskog pisca Onorea de Balzaka iz 1832. godine. Uključen je u njegovu seriju romana poznatih kao Ljudska komedija, koji prikazuje i parodira francusko društvo u periodu restauracije (1815–1830) i julske monarhije (1830–1848). Ova novela, prvobitno objavljena u Le Konstitutional, adaptirana je za šest različitih filmova, uključujući dva nema filma.

Opis[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Pukovnik Šaber se ženi Rouz Čapotel, prostitutkom. Pukovnik Šaber tada postaje francuski konjički oficir koga Napoleon Bonaparta veoma ceni. Nakon što je teško ranjen u bici kod Ejlaua (1807), Šaber je označen mrtvim i sahranjen sa drugim francuskim žrtvama. Međutim, on preživi i nakon što se izvuče iz sopstvenog groba, lokalni seljaci ga neguju da ozdravi. Potrebno mu je nekoliko godina da se oporavi. Vrativši se u Pariz, otkriva da se njegova udovica udala za „društvenog penjača” grofa Feroa i da je likvidirala sve Šabertove stvari. U želji da povrati svoje ime i novac koji je pogrešno dat u nasledstvo, on unajmljuje Dervila, advokata, da povrati svoj novac i svoju čast. Dervil, koji takođe predstavlja groficu Fero, upozorava Šabera da ne prima mito za nagodbu od grofice. Na kraju, Šabert odlazi praznih ruku i ostatak dana provodi u azilu.

Tema[uredi | uredi izvor]

U noveli Balzak suprotstavlja dva pogleda na svet: Napoleonov sistem vrednosti, zasnovan na časti i vojnoj hrabrosti. Šaber nije ubijen u bici kod Ejlaua, iako se mislilo da jeste. On se bori da se vrati u život, ali ne može da povrati svoj identitet. Njegova „udovica”, koja je zapravo njegova supruga, i koja je prikladno bila prostitutka u svojoj mladosti, sada je grofica Fero, udata (ili se bar tako čini) za važnog plemića i političara restauracije. Ona se odriče svog „bivšeg muža”. Sve što je važno u modernoj eri je društveni rang zasnovan na posedovanju novca, posebno nasleđenog bogatstva.

Ova tema o prodornoj čistoti vojnog načina života nešto je čemu se Balzak vraća u romanu Mutivoda, ali se tamo ta tema tretira sasvim drugačije.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Balzak, Onore de; Balzac, Honoré de (1936). Slike iz privatnog života, Pukovnik Šaber, Feragus, Zlatooka devojka. Odabrana dela. 24. Beograd: Narodna prosveta. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]