Pređi na sadržaj

Пут за Алжир

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Put za Alžir
Filmski poster
Izvorni naslovPursuit to Algiers
RežijaRoj Vilijam Nil
ScenarioLeonard Li
ProducentHauard Benedikt
Glavne ulogeBejzil Ratbon
Najdžel Brus
MuzikaEdgar Ferčajld
Direktor
fotografije
Pol Ivano
MontažaSol A. Gudkajnd
StudioUniversal Pictures
Godina1945.
Trajanje65 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
Prethodni
Sledeći
IMDb veza

Put za Alžir (engl. Pursuit to Algiers) je američki detektivski film iz 1945. godine, i dvanaesti film u serijalu od četrnaest filmova o Šerloku Holmsu u kome glavne uloge igraju Bejzil Ratbon i Najdžel Brus. Film preuzima neke likove i događaje iz priče „Crveni krug” iz 1911. godine. Elementi u priči odaju počast inače nezabeleženom slučaju koji je doktor Votson pomenuo na početku priče „Norvudski graditelj” iz 1903. godine, posebno parobrodu Frisland. Van kamere, Votson takođe prepričava svojoj publici još jedan nezabeleženi slučaj spomenut u priči „Vampir u Saseksu” iz 1924. godine, o džinovskom pacovu sa Sumatre, „priči za koju svet još nije pripremljen”.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Spremajući se da napuste London kako bi otišli na preko potreban odmor, Šerlok Holms i doktor Votson dobijaju tajnovit poziv. Zaintrigiran, Holms prihvata i dočekuje ga premijer Rovenije, koji ga moli da otprati princa Nikolasa kući. Ispostavlja se da je na njegovog oca izvršen atentat, a kao naslednik Nikolas je sada kralj. Holms pristaje.

Aranžmani za avion su već napravljeni. Kada se pojave problemi sa motorom, dolazi do manje izmene tako da sada ima prostora samo za princa i Holmsa, koji ostavlja Votsona iza sebe. Votson se buni, pa mu Holms predlaže da krene putničkim brodom koji ide za Alžir.

Tokom putovanja, Votson čita da se avion srušio u Pirinejima i da je malo verovatno da ima preživelih. Međutim, ispostavlja se da je Holms imao averziju prema napravljenim planovima putovanja i da se nalazi na brodu zajedno sa Nikolasom. On naređuje Votsonu da princa ostalim putnicima predstavi kao svog nećaka. Votson sumnja da su svi, od pevačice Šile Vudberi, obožavateljke vežbanja Agate Danam, do dva misteriozna čoveka, za koje se kasnije ispostavilo da su arheolozi, ubice, ali odbacuje ove teorije nakon što brod neplanirano pristaje u Lisabonu gde se ukrcavaju sovjetski agenti: Gregor, bacač cirkuskih noževa Mirko i glomazni gluvonemi čovek po imenu Gubek.

Isprva Mirko pokušava da ubije Holmsa nožem bačenim kroz prozor, zatim Gregor zameni Holmsov mali poklon sa eksplozivom, ali Holms oba pokušaja onemogućava. Konačno, agenti uspevaju da otmu princa kada pristanu u Alžiru, nakon čega Holms otkriva da je „princ” zapravo bio mamac; pravi princ se sve vreme predstavljao kao stjuard, skriven naočigled svih. Lažni Nikolas je nakon toga vraćen nepovređen.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Bejzil Ratbon Šerlok Holms
Najdžel Brus doktor Džon Votson
Mardžori Riordan Šila Vudberi
Rozalind Ivan Agata Danam
Morton Lauri Stjuard
Lesli Vinsent princ Nikolas
Martin Koslek Mirko
Reks Evans Gregor
Džon Abot Džodri
Džerald Hamer Kingston
Vi Vili Dejvis Gubek

Prijem[uredi | uredi izvor]

Neke od kritika ovog filma uključuju:

  • Filmski režiser Juniversal studija, Roj Nil, isporučuje ironičnu verziju filmskog žanra Šerloka Holmsa u Putu za Alžir, u kojoj čak i glumci „izgledaju svesni da su zarobljeni u žanrovskoj slici”.

„Njegov beskrajan uspeh: ne bi li mogao samo jednom da propadne i dokaže se kao čovek!” − glumac Bejzil Ratbon o filmskom prikazu Šerloka Holmsa[1]

  • Ovaj „kamp” prikaz slavnog detektiva preuveličava svaku vrlinu književnog stvaralaštva Konana Dojla, a Nil i Ratbon izdaju burlesko uživanje u Holmsovoj nepogrešivoj stručnosti u svemu, od mavarske arhitekture u Lisabonu do prepoznavanja bačenog noža u opskurnom pariskom cirkusu i savršeno identifikujući „sumnjive strance” na osnovu njihovog „ozbiljno manjkavog osećaja za modu”.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Schwartzman (2004), Schwartzman quoting from Rathbone’s autobiography.
  2. ^ Schwartzman (2004), Compared to Murder By Death, “an irreverent homage to Agatha Christie...”

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]