Pređi na sadržaj

Pjer de la Ri

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pjer de la Ri
Datum rođenja1460
Mesto rođenjaTurne
Datum smrti20. novembar 1518.(1518-11-20) (57/58 god.)
Mesto smrtiKortrajk

Pjer de la Ri (fr. Pierre de la Rue; 14601518) bio je francusko-flamanski kompozitor. La Ri je veći deo svog života proveo u Briselu i Malinesu na burgunjskom dvoru Habsburgovaca; neki dokumenti smeštaju ga u Sijenu 1482. i 148385. kao tenora. Idući put se pojavljuje 148992. kao pevač u katedrali u Hertogenbosu. Pre nego što je postao car, Maksimilijan je pozvao La Rija da se 1492. pridruži njegovoj kapeli. Nekoliko godina nakon rada u Sijeni — radio je uglavnom u burgunjskoj sferi — vrlo je verovatno da je upoznao brojne druge važne kompozitore onoga doba i čuo širok raspon muzike za dva putovanja po Španiji (1501—03. i 1506) u pratnji Filipa Lepog. Nije sačuvana nijedna La Rijeva kompozicija iz njegovih godina kao pevača u Sijeni, a holandski izvori sugerišu da je njegovo komponovanje koncentrisano na njegovih poslednjnih dvadeset godina. La Ri se klonio nekih naprednih aspekata komponovanja u njegovom dobu. Čini se da La Ri nije radio na tome da proizvede bogate harmonske efekte i ritmički živahne progresije mnogih komada njegovih savremenika.

Duhovna muzika[uredi | uredi izvor]

L'homme armé

Karakter La Rijevog kontrapunkta dobro ilustruje početni odlomak njegovog moteta Lauda anima mea Dominum. Nakon nekoliko početnih akorada, teksturu prožimaju imitacije i osobito izmene kratkih motiva meću glasovima. Međutim, imitacije se ne događaju kao jasno određene ekspozicije glavnog korpusa uverljivog tematskog materijala, nego radije stvaraju kontinuirani protok muzičkog zvuka, homogenijeg nego što bi on inače bio. Ista tehnika često je La Rija vodila do neprestanog ponavljanja jednog motiva u jednom ili više glasova kao slobodno ponovljenog ostinata. U većini je od svoja 23 moteta i više nego 30 misa La Rija često prekidao kontinuirani tok muzike produbljenim pasažima dueta. No nikakvo takvo kruto konstruktivno sredstvo ne drži skupa njegovu najpoznatiju misu, requiem, koja se poput većine višeglasnih kompozicija mise za mrtve u renesansi sastoji od delova proprijuma kao i ordinarija — u ovom slučaju to su introit,Kyrie, tractus, ofertorij, Sanctus. La Rijev requiem vredan je pre svega zbog svoje tamne zvučnosti.

Svetovna muzika[uredi | uredi izvor]

Pjer de la Rijevu svetovnu i sakralnu muziku karakterišu kontrapunktska strogost. Pisao je šansone nad svetim cantus firmusima i nad kanonskim i gotovo kanonskim substrukturama. Neke od njegovih ronda pokazuju kako se starije konvencije mogu prilagoditi novoj, pretežno četvoroglasnoj vokalnoj polifoniji. Međutim, oni, među njegovih tridesetak šansona koji su organizovani nizovima isprepletenih fraza bez ikakvih predodređenih potpornih sredstva ili konvencionalne ponavljajuće šeme — kao što su Trop+secret, autant en emporte le vent i Pourquoy non — najbolje pokazuju njegovu veštinu u stvaranju muzičke forme pomoću motivske imitacije. La Ri je komponaovao pesme usko povezane sa starijim književnim tradicijama svojom retorikom, ako ne i s formama: ponavljao je muzičke fraze kao bi odrazio šemu pesničke rime ili kako bi naprosto zaokružio zatvorenu formu, često je preklapao fraze da bi osigurao kontinuitet teksture i što je bivao stariji pisao je jednostavniju i manje melizmatičnu muziku. Čini se da se šansoni kreću dostojanstvenim korakom jer su ispunjeni ležernim sinkopiranjima, delom i zbog toga što je kompozitor neprestano koristio metričke naglaske, a nije delovao protiv posledičnog pomanjkanja bodrosti čvrsto određenim i oštro profilisanim ritmičkim motivima. To pomanjkanje ritmičkog poriva daje ovim vrlo ozbiljnim kompozicijama njihovu blago melanholičnu mirnoću i gladak neprekinut protok.[1]

Por quoy non

Dela[uredi | uredi izvor]

Mise[uredi | uredi izvor]

  1. Missa Alleluia (5vv);
  2. Missa Almana (4vv);
  3. Missa Assumpta est Maria (4vv);
  4. Missa Ave Maria (4vv);
  5. Missa Ave sanctissima Maria (6vv);
  6. Missa Conceptio tua (5vv);
  7. Missa Cum iucunditate (or iocunditate) (4 and 5vv);
  8. Missa de Beata Virgine (4vv);
  9. Missa de Feria (5vv);
  10. Missa de Sancta Anna (4vv);
  11. Missa de Santa Cruce (5vv);
  12. Missa de Sancto Antonio (4vv);
  13. Missa de Sancto Job (4vv);
  14. Missa de Septem Doloribus (5vv);
  15. Missa de Virginibus (4vv);
  16. Missa Incessament (5vv), takođe poznata kao Missa Sic deus & Non salvatur rex;[2]
  17. Missa Inviolata (4vv);
  18. Missa Iste est Speciosa (5vv);
  19. Missa Jesum Liate (4vv);
  20. Missa L'homme armé I (4vv);
  21. Missa Nunqua fué pena major;
  22. Missa O gloriosa Margaretha (4vv);
  23. Missa O Salutaris Hostia (4vv);
  24. Missa Pascale (5vv);
  25. Missa Pro fidelibus defunctis (4-5vv);
  26. Missa Puer natus est (4vv);
  27. Missa Sancta Dei Genetrix (4vv);
  28. Missa Sine Nomine I (4vv);
  29. Missa Sub Tuum praesidium (4vv);
  30. Missa Tandernaken (4vv);
  31. Missa Tous les regretz (4vv);
  32. Missa Iste Confessor;
  33. Missa L'homme armé II (4vv);
  34. Missa sine nomine II (4vv).

Fragmenti

  1. Kyrie in festo Paschale;
  2. Kyrie Paschale;
  3. Credo Angeli Archangeli;
  4. Credo de villagiis;
  5. Credo l'amour de moy;
  6. Credo;
  7. Credo.

Moteti

  1. Ave Regina cœlorum;
  2. Ave sanctissima Maria;
  3. Considera Israel;
  4. Da pacem, Domine;
  5. Delicta juventutis;
  6. Gaude virgo mater;
  7. Lauda anima mea Dominum;
  8. Laudate Dominum omnes gentes;
  9. O Domine Jesu Christi;
  10. O salutaris hostia;
  11. Pater de caelis Deus;
  12. Quis dabit pacem;
  13. Regina coeli;
  14. Salve mater salvatoris;
  15. Salve regina I;
  16. Salve regina II;
  17. Salve regina III;
  18. Salve regina IV;
  19. Salve regina V;
  20. Salve regina VI;
  21. Santa Maria virgo;
  22. Si dormiero;
  23. Te decet laus;
  24. Vexilla Regis-Passio Domini;
  25. Absalom, fili mi;
  26. Domini est terra;
  27. Lamentationes Hieremiae;
  28. Virga tua.

Šansone

  1. À vous non autre;
  2. Au fen d’amour;
  3. Autant en emporte;
  4. Carmen in re;
  5. Ce n’est pas jeu;
  6. Cent mille regretz;
  7. De l’œil de le fille;
  8. Dedans bouton;
  9. Dicte moy bergere;
  10. D’ung altre aymer;
  11. D’ung desplaisier;
  12. En espoir vis;
  13. En l’amour d’un dame;
  14. Forseulement;
  15. Forseulement;
  16. Iam sauche;
  17. Il fault morir;
  18. Il viendra le jour;
  19. Incessament mon povre cueur;
  20. Las que plains tu;
  21. Ma bouche rit;
  22. Myn hert altyt heeft verlanghen;
  23. Plorés, genicés, criés -Requiem;
  24. Pour ceque je suis;
  25. Pourquoy non;
  26. Pourquoy tant me fault; Pour ung jamais;
  27. Si le changer;
  28. Tant que nostre argent;
  29. Tous les regretz;
  30. Tous nobles cueurs;
  31. Trop plus secret;
  32. Adieu comment;
  33. Dueil et ennuy;
  34. Je n’ay regretz;
  35. Sailliés avant.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Brown, Howard M. - Stain, Luise K. Glazba u renesansi (prev. Stanislav Tuksar), Zagreb, Hrvatsko muzikološko društvo, 2005.
  2. ^ „Pierre de la Rue (c.1460-1518) - A discography”. medieval.org. Pristupljeno 1. 7. 2010.