Radijacioni bilans

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Radijacioni bilans predstavlja razliku između apsorbovanog sunčevog zračenja i efektivnog izračivanja.

Globalno Sunčevo zračenje[uredi | uredi izvor]

Sunčeva radijacija dolazi do Zemlje u vidu zrakova koji  direktno padaju na Zemljinu površinu – direktno zračenje i u vidu zrakova koji na svom putu do Zemljine površine bivaju raspršeni u svim pravcima o čestice atmosferskih gasova – difuzno zračenje. Zbir direktnog i difuznog zračenja je globalno zračenje.

Spektar Sunčevog zračenja[uredi | uredi izvor]

Sunčevo zračenje ima jako složen sastav, što se može dokazati jednostavnim eksperimentom. Ukoliko se prizma, sačinjena od neke prozračne materije - staklo, kuhinjska so, postavi u zamračenu prostoriju, tako da na nju pada snop Sunčevih zrakova, na paravanu postavljenom iza prizme pojaviće se raznobojna svetla traka sa redoslednom duginih boja.[1] Taj svetlosni efekat nastaje prelamanjem svetlosnih zrakova, odnosno razlaganjem vidljivog dela Sunčevog zračenja. Pored svetlosne energije, Sunce emituje i hemijsku i toplotnu energiju - ultraljubičasto i infracrveno zračenje, koje dolazi nevidljivim delom spektra.

Albedo[uredi | uredi izvor]

Deo Sunčeve energije koji dolazi globalnim zračenjem, biva odbijen od Zemljinu površinu i vraćen u atmosferu, a ponekad i u vasionski prostor. Sposobnost Zemljine površine da jedan deo pimljene energije vrati atmosferi naziva se albedo. Izražava se u procentima (%) i zavisi od ugla pod kojim Sunčevi zraci padaju na Zemljinu površinu i od fizičkih osobina i stanja iste.

Efektivno izračivanje[uredi | uredi izvor]

Veći deo Sunčeve energije koji dođe do Zemljine površine biva apsorbovan, pri čemu prelazi u druge oblike energije, uglavnom u toplotnu energiju. Kada bi se ova energija zadržavala u površinskom sloju Zemlje, njegova temperatura kao i temperatura atmosfere bi stalno rasla.[1] To se međutim ne dešava, jer Zemljima površina u toku godine oda istu količinu toplotne energije koju primi od Sunca. Toplotna energija koju Zemlja zrači, odnosno izračivanje Zemljine površine, nalazi se u infracrvenom delu spektra. Atmosfera zadržava jedan deo toplotne energije koju Zemlja odaje i vraća je u niže slojeve, što omogućava da se oni nikada skroz ne ohlade. Ta pojava naziva se protivzračenje atmosfere, a poznato je i pod nazivom efekat staklene bašte.

Razlika između izračivanja Zemljine površine i protivzračenja atmosfere naziva se efektivno izračivanje. Efektivno izračivanje predstavlja stvarni gubitak toplotne energije koju su od Sunca primili površinski slojevi Zemlje.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Delijanić, Igor (2005). Opšta meteorologija za I razred srednje škole. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. ISBN 86-17-12949-2.