Pređi na sadržaj

Razgovor:Arhimandrit Jovan (Rajić)

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prvi podnaslov[uredi izvor]

Golija, Ubaci odavde u svoj tekst ono što smatraš potrebnim. Pozdrav.

Proučavanje istorije hrišćanske Crkve i uopšte bavljenje crkvenom istorijom kao naukom kod Srba počinje tek u XVIII veku i vezuje se za ime našeg znamenitog arhimandrita Jovana Rajića (1726-1801). Poznato je da Jovan Rajić nije bio samo crkveni istoričar, ali je između ostalih važnih dela ostavio i ona koja se odnose na crkvenu istoriju, kako nacionalnu tako i opštu. U tom pogledu značajno je njegovo delo Istorija raznih slovenskih naroda posebno Bugara, Hrvata i Srba (1-4, Beč 1794-1795). U ovom delu nalaze se zapažena poglavlja koja se odnose na opštu istoriju hrišćanske Crkve, uglavnom pravoslavne Crkve. Zna se da je Jovan Rajić učenik Kijevske duhovne akademije (1753-1756), da je na Svetoj Gori, odnosno u manastiru Hilandaru proveo samo dva meseca praveći tamo ispise za srpsku istoriju. U Sremskim Karlovcima jedno vreme je predavao u Latinskoj školi (1759-1762). Svoje delo Istorija slovenskih naroda završio je u Novom Sadu 1768, ali ga je štampao tek 1794-95. godine i to u Beču. Od njegovih dela koja se više bave crkvenom istorijom, pored navedenog, treba pomenuti i njegov prevod sa nemačkog jezika dela Ludviga Albrehta Gebhardija, Kratka istorija kraljevstva Srbije, Rusije, Bosne i Rima. Delo je štampano u Beču 1793. godine. Pored Rajićevog dragocenog Katihizisa, napisao je Teologičeskoje tjelo 1-5, koje po svom sadržaju nije istorija u pravom smislu reči, već je više dogmatika. :domatrios