Pređi na sadržaj

Razgovor:Mitarstva

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Objektivnost

[uredi izvor]

Iznenađuje me koliko je ovaj tekst ne samo daleko od enciklopedijskog članka, nego i koliko smelo agitovanje predstavlja. Vladika Porfirije je javno u emisiji Agape izjavio da ne veruje u mitarstva. To što veronauka još uvek ne daje očekivan efekat, što Crkva jasno i argumentovano ne reaguje na slobodu u interpretaciji vere u narodu ili što nije raščistila neke pojmove sama sa sobom je problem Crkve. Ovde nas ne zanimaju crkvene dileme, nego šta zaista Crkva uči, a eventualno i šta su realna narodna verovanja. A činjenica je da mitarstva nisu dogmatsko učenje. Pitati bilo kog bogoslova. A vrhunac je ovde nazivanje Serafima Rouza svetim. To bi zaista bio početak jednog novog doba u Pravoslavlju, da Crkva krene i homoseksualce da proglašava za svece. Miodrag (razgovor) 03:26, 16. decembar 2010. (CET)[odgovori]

Tačno je da tekst nije enciklopedijski, ali kada bi se neko potrudio on bi se mogao jasno srediti. Ovako je stvarno nepregledno i malo je jasnih enciklopedijskih odrednica. Mitarstva svakako da treba da budu pomenuta, ne mogu se ona izbjeći, a crkveno učenje ostavimo Crkvi. To je crkvena stvar i mi nismo nadležni za to da odlučujemo da li Crkva u potpunosti to prihvata ili ne, kakva su lična mišljenja vladika o tome, itd. Što se tiče Serafima Rouza, ako je negdje označen kao svetac, to se lako da ispraviti na otac Serafim i gotova stvar. A kako Crkva kanonizuje svetitelje takođe trebamo ostaviti Crkvi. --Željko Todorović (razgovor) 20:51, 16. decembar 2010. (CET) s. r.[odgovori]
Na osnovu tvog odgovora mi se čini da se nismo razumeli. Ja sam naravno za to da se mitarstva pomenu. Ja sam naravno za to da se ovde piše ono što je objektivno. Radi se o tome da ovo: "Crkva Pravoslavna uči da svaka krštena duša posle smrti mora proći kroz 20 mitarstava" nije istina. E to je problem, koji se lako razrešava konsultacijom bilo kog bogoslova. Što znači da je pomenutu rečenicu neko izmislio, da je to nečija proizvoljna tvrdnja. Da se radi o nekoj drugoj tematici, da je u pitanju estrada ili umetnost, pa da nekako razumemo da neko piše onako kako mu je volja ili da malo improvizuje. Ali Crkva postoji radi spasenja duša. Tu ne sme da se unosi zabuna. A u narodu zabuna već postoji, po crkvama i manastirima stoje štandovi sa knjigama koje govore o mitarstvima. Ja imam knjižicu Sv. Vladike Nikolaja Velimirovića "Da li duša postoji" u kojoj on govori o mitarstvima. Teoretski, ja bih mogao da je navedem kao referencu u ovom članku. Ali bih zbog objektivnosti onda morao da navedem i da mitarstva nisu deo dogmatike, nego folklora. A ko će da se upušta u to, pa još više i na ovom mestu unosi zabune ili da ispravlja krive Drine. Kao što si rekao, ostavimo Crkvi da se snalazi, naše je ovde samo da objektivno izveštavamo. A činjenica je da kada bi neko nakon što pročita ovaj članak otišao do Bogoslovije, tamo bi mu rekli da je pogrešno informisan.Miodrag (razgovor) 18:56, 18. decembar 2010. (CET)[odgovori]

Kompletna revizija teksta

[uredi izvor]

Odeljak "Sveti Oci o mitarstvima" brišem, jer je preobiman i ovde neprikladan, treba mu naći pravo mesto, možda na Vikiizvorniku? Na http://www.molitvenik.in.rs nisam našao pominjanje mitarstava, pominje se podnebesje, kao i u Bibliji, ali nigde nema nagoveštaja da se duša uspinje kroz ta podnebesja, tj. da se tu uopšte radi o mitarstvima. Ukoliko postoji potreba, mogu se dodati "Molitve u kojima se pominju mitarstva", ali sa vezama ka molitveniku, da se lako može naći i potvrditi da se tu radi baš o mitarstvima.--Miodrag (razgovor) 23:09, 14. avgust 2014. (CEST)[odgovori]

"Mitarstava nema u pravoslavnoj dogmatici"

[uredi izvor]

Sveti Justin Ćelijski - Dogmatika Pravoslavne Crkve, ІII TOM, poglavlje: Eshatologija - Posebni sud

„Po svemu što oni blagoveste ο tome, vidi se jasno da dušu čovekovu, po njenom izlasku iz tela, susreću bestelesni duhovi, i sveti Anđeli i zli dusi, i prate je na putu kroz razna sudska područja, na kojima ona polaže račun ο vascelom životu svom na zemlji: ο svima svojim mislima, osećanjima, željama, rečima, postupcima, delima, na osnovu kojih se njoj dodeljuje udeo u zagrobnom životu i svetu.
Mnogo je svetopredanjskih svedočanstava ο tome. Spomenućemo samo neka od njih. Mitarstva su neka vrsta carinarnica, na koje nailaze duše umrlih ljudi ulazeći ka prestolu Nebeskog Sudije. ... Ovaj naziv hrišćanski pisci su upotrebili i nazvali mitarstvima ona mesta u vazduhu između zemlje i neba, na kojima zli dusi zadržavaju duše pokojnika pri njihovom uzlazu ka Prestolu Gospodnjem, istražuju njihove grehe, starajući se da ih okrive za sve moguće grehe, i na taj način nizvedu u ad.”

Knjiga Dogmatika Pravoslavne Crkve (3 toma) postoji svugde na internetu pa ovo može da se proveri lako. Knjiga sa mogućnošću pretrage. Arhimandrit Justin Popović je bio doktor teologije i profesor baš Dogmatike na Beogradskom univerzitetu, a kanonizovan je za svetitelja 2013-te čini mi se. Njegova Dogmatika je izdanje Eparhije Valjevske i Manastira Ćelije a prodaje se u Zadužbini manastira Hilandara u Beogradu.

Takođe postoje druge Dogmatike gde se isto navodi učenje o mitarstvima pozivajući se na svete oce, najviše 4. veka. Postoje Dogmatike i iz prvih vekova koje o tome govore, čini mi se od Svetog Atanasije Velikog. Potrudiću se i naćiću o tome.

Ovu glupost koju je neko napisao pothitno izbrisati i staviti lepo referencu da ima u dogmatici.

Protojerej Mihail Pomazanski (1888-1988), profesor bogoslovije, Rus - knjiga Pravoslavno dogmatsko bogoslovlje

„Put duše posle izlaska iz tela obično se naziva «mitarstvima». Povodom slikovitih opisa mitarstava Mokovski mitropolit Makarije u «Pravoslavnom dogmatskom bogoslovlju» primećuje: «Potrebno je ipak nepokolebljivo imati na umu pouku koju je Anđeo dao prepodobnom Makariju Aleksandrijskom, čim je počeo da govori o mitarstvima: 'zemaljske stvari ovde smatraj za veoma bledu predstavu nebeskih' – mitarstva treba da se prikazuju u što duhovnijem smislu, koji se skriva pod više ili manje matrerijalnim, antropomorfnim crtama».”

Sveti Antonije Veliki (4. vek) - knjiga Dogmatičko bogoslovlje Pravoslavne Katoličanske Istočne Crkve (gl. 341)

„Časni sud Božiji nad dušama, po njihovom razlučenju od tela, započinje, po učenju pravoslavne crkve, mučenjem na mestima zvanim mitarstva, kroz koja se one uspinju od zemlje u pratnji Anđela, prohode vazdušno prostranstvo, gde ih zli duhovi zadržavaju i pokazuju sve grehe koje su počinili u životu.”

--   GIBANIČAR   razgovor 14:10, 19. januar 2019. (CET)[odgovori]