Ranac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ranac

Ranac ili ruksak (nem. der Rucksack) je vrsta torbe koja je prevashodno namenjena za nošenje na ramenima. Uglavnom ga koriste mladi i oni, kojima je bitna mobilnost a ne vizuelna estetika.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Ranac je prvenstveno nastao kao torba za vojnu upotrebu a kasnije je našao primenu i za školsku decu. Vrlo je podesna za smeštanje knjiga i svesaka zbog mogućnosti da ima pregrade. Ipak u novije vreme se koristi i za nošenje priručnih stvari kao i putovanja. Tako su se razvili i ranci znatno većih dimenzija u kojima je moguće staviti znatnu veću količinu odeće, obuće i sl. Moderan ranac se otvara duž stranica i omogućava lakši pristup stvarima. Ovakvi veliki ranci su pogodni za duga pešačenja i nošenje teških stvari na leđima, kao npr. planinarenje. Prilikom nošenja ranca ruke ostaju slobodne što ima svojih prenosti u ovim ekstremnim sportovima. Takođe oni su odlična zamena koferima u putovanjima kada se menjaju više prevoznih sredstava. [1]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Najveća podela je na način na koji je ojačana pozadina ranca:

  • Ranac bez ojačanja. Ovo je najjednostavniji ranac gde je zapravo torba zašivena na narameničnim nosačima. Ovakvi ranci je koriste svakodnevno za prenos robe i imaju promenljiv kapacitet. Mogu ga činiti jedan ili više odeljaka za smeštaj robe. Materijali od kojeg se pravi mogu biti i kombinacija tvrđih i mekših tkanina. Sofisticirani modeli imaju dodatne džepove, struk, grudne trake, postavljene naramenice, tapacirana leđa, a ponekad i reflektujuće materijale za dodatnu sigurnost noću. Ovakvi ranci su obično jeftini.
  • Ranac sa spoljnim ojačanjem (ramom). Ovi ranci su projektovani da nosi težak teret (> 20kg), dajući nosaču veću podršku i zaštitu kao i bolji raspored težine u odnosu na običan ranac. Drveni okviri paketa su korišćeni vekovima širom sveta. Najstariji ranci su pronađeni u Italiji na Alpima i datiraju iz Ledenog doba [2]. Ovakvi ranci su i danas uobičajeni u vojnim i planinarskim akcijama [3]. Metalni verzija ovakvog ojačanjaprvi put pojavila sredinom 20. veka. Danas se spoljni okviri najčešće prave od aluminijuma ili drugih lakih legura. Još jedna pogodnost ovakvih ranaca je da se torba može odvojiti od okvira i poslužiti kao klasična torba ili džak.
  • Ranac sa unutrašnjim ojačanjem (ramom). Ovu vrstu ranca je osmislio Greg Lov 1967. godine, koji je radio u fabrikama specijalizovanim za pravljenje rančeva i kesa za različite namene[4]. Unutrašnji ram se pravi od aluminijuma, titanijuma ili plastike. Ponekad se dodatnim metalnim slojem ojačava ram. Vrlo kompleksnim sistemom kaiševa se težina raspoređuje na nosača. Unutrašnji okvir dozvoljava rancu da se uklapa u leđa onoga ko ih nosi i minimizira prebacivanje opterećenja, što je poželjno kada se učestvuje u aktivnostima koje uključuju pokret gornjeg dela tela, kao što su planinarenje i skijanje. Međutim, čvrst omot smanjuje ventilaciju, tako da ovaj tip ranca imaju tendenciju više znojenja nego što je to kod ranaca sa spoljnim ovirom. Ovakvi ranci su prvobitno bili manjih kapaciteta i manje udobne tokom hodanja, ali noviji modeli su znatno poboljšani u tom pogledu.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Navodi[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Backpack na Vikimedijinoj ostavi

  1. ^ „Kako odabrati putnu torbu?[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 08. 03. 2014. g. Pristupljeno 02. 09. 2013.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  2. ^ The Three-Stick Roycroft Packframe
  3. ^ „Mountaineers[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 01. 11. 2013. g. Pristupljeno 13. 09. 2013.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  4. ^ „Lowepro”. Arhivirano iz originala 30. 06. 2013. g. Pristupljeno 13. 09. 2013.  Tekst „ Innovations ” ignorisan (pomoć)