Pređi na sadržaj

Rezač za olovke

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Savremeni rezač za olovke
Rezač sa kontejnerom

Rezač za olovke je alat za oštrenje grafita olovke skidanjem njegove istrošene površine. Rezačem se može upravljati ručno ili električnim motorom. Uobičajeno je da mnogi rezači imaju oko sebe kontejner koji se može ukloniti da bi se ostaci od olovke praznili u kantu za smeće. Naravno, postoje rezači i bez kontejnera.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pre razvoja namenskih rezača, olovke su se oštrile tako što su se ljuštile nožem. Zato su rezači dosta pomogli ljudima. Razvoj rezača za olovke počeo je u Francuskoj. U francuskoj knjizi iz 1822. godine je detaljno napisano o konstrukciji rezača. Ideja iz ove knjige je međunarodno priznata što pokazuju i izveštaji u nemačkoj literaturi u to vreme.[1]

Engleski drveni rezač

Jedan francuski matematičar je prvi primenio ideju za rezač. Njegov rezač koji je napravio je uz pomoć ove ideje je proizveden i prodat u Binantu, prodavnici pribora za farbanje u Parizu.

Godine 1833. je u Engleskoj pantentiran novi rezač koji se sastoji iz dve oštre datoteke postavljene zajedno pod pravim uglom u malom bloku ružinog drveta. Ovo je najstariji rezač koji postoji i danas.

U periodu od 1830. do 1840. godine, neki Francuzi,sa središtem u Parizu, bavili su se pravljenjem jednostavnijih rezača. Ovi rezači su se delimično prodavali, ali bez nadregionalnog značaja. Godine 1847. francuski plemići izumeli su jednostavan rezač u svom prepoznatljivom modernom obliku. Prvi američki rezač za olovke patentirao je Valter Foster 1855. godine. Osnovao je kompaniju-prvu kompaniju za oštrenje olovaka na svetu-i proizveo male ručne rezače u velikoj količini. Samo nekoliko godina kasnije rezači su se prodavali u Evropi i kao ”američki rezači”.[1]

Krajem 19. veka, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, razvijeni su i rezači za olovke sa različitim mehanizmima. Ovi rezači su često bili teški i bili su namenjeni upotrebi u kancelarijama. Početkom 20. veka osnovana je kompanija Automatik Pensl Šarpener koja je posle 1907. godine dominirala američkim automatskim rezačem olovaka. Kasnije, kompanija prodaje mašine sa mehanizmom za glodanje. Kompanija je u narednih nekoliko decenija postala najveći proizvođač rezača na svetu i zajedno sa još nekoliko američkih kompanija dominirala je na tržištu.[2]

Električni rezači za kancelarije su izrađeni najranije oko 1917. godine.[3][4]

U maju 2011. godine turistički zvaničnici u Loganu, Ohajo, postavili su u svom regionalnom centru stotine rezača za olovke koje je prikupio Pol Džonson, ministar iz Ohaja koji je umro 2010. godine. Džonson je držao svoju kolekciju od više od 3.400 oštrica u maloj šupi, ispred njegove kuće na Karbon Hilu na jugoistoku Ohaja. Počeo je sakupljanjem nakon što mu je žena poklonila nekoliko rezača za olovke na poklon krajem 1980. godine i držao ih složene u kategorije, uključujući Božić i Diznilend.[5]

Ručni rezač[uredi | uredi izvor]

Takozvani rezači, koji se u Sjedinjenim Američkim Državama nazivaju i "ručni" ili "džepni" rezači, nemaju odvojene pokretne delove i obično su najmanji, najjeftiniji i najčešći rezači za olovke na tržištu. Najjednostavnija uobičajena sorta je mala pravougli kvadar ili blok, veličine oko 2,5cm×1,7cm×1,1cm. Rezač u obliku bloka sastoji se od konusa za oblikovanje olovke koji je poravnat sa cilindričnom vođicom za poravnavanje olovke umetnute u rezač. Oštro sečivo je postavljeno tako da njegova oštra ivica tangencijalno ulazi u konus oblikovanja. Olovka se ubacuje u rezač i rotira dok se oštrica drži nepomično. Telo rezača je često sa strane rebrasto ili izbočeno kako bi se mali blok lakše držao. Obično se izrađuje od legura aluminijuma, legura magnezijuma ili tvrde plastike.[6]

Sečivo unutar rezača seče drvo i grafitni vrh olovke, dok strugotina izlazi kroz prorez duž ivice. Važno je da cilindrična rupa za poravnanje usko odgovara prečniku olovke, kako se olovka ne bi pomerala, što bi prouzrokovalo lomljenje grafita na vrhu olovke. Druga značajna karakteristika je veći otvor na kraju konusa koji omogućava da se odseče drveni vrh olovke koji se odstranjuju uz manje neprijatnosti. Rezači mogu biti goli ili zatvoreni u kontejner za skupljanje strugotine, dok je neke zatvorene strugotine u slučaju začepljenja teže očistiti.[6]

Nekoliko sečiva u rezaču se ručno okreću, tako da rotiraju sečivo umesto da rotiraju olovku. Umerena pažnja je potrebna da se ne prekine vrh oštrice, što zahteva da se olovka ponovo naoštri. Međutim, s obzirom na to da olovke mogu imati različiti standardni prečnik u različitim zemljama, uvezeni su rezači koji mogu imati rupe za usmeravanje nestandardnih dimenzija, što otežava pokušaje oštrenja. Ako je otvor za poravnanje premali, olovka se ne može umetnuti, dok je ako je prevelika, vrh olovke će se odlomiti više puta. Isto tako, rezači mogu da zahtevaju oštrenje olovke u smeru kazaljke na satu ili u suprotnom smeru kazaljke na satu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „History of pencil sharpeners and pointers -1850 Lassimone, Cooper/Eckstein, Lahausse”. patent-infos.de. Arhivirano iz originala 13. 11. 2019. g. Pristupljeno 2020-04-13. 
  2. ^ „Antique Pencil Sharpeners”. www.officemuseum.com. Pristupljeno 2020-04-13. 
  3. ^ „Small Pencil Sharpeners”. www.officemuseum.com. Arhivirano iz originala 18. 07. 2011. g. Pristupljeno 2020-04-13. 
  4. ^ „Electric Pencil Sharpeners”. www.officemuseum.com. Pristupljeno 2020-04-22. 
  5. ^ „20 Things You Didn't Know About ... Pencils”. Discover Magazine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-04-13. 
  6. ^ a b „How are pencil sharpeners made?”. The Kid Should See This (na jeziku: engleski). 2018-02-22. Pristupljeno 2020-04-22.