Pređi na sadržaj

Ружни, прљави, зли

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ružni, prljavi, zli
Filmski poster
Izvorni naslovBrutti, sporchi e cattivi
Žanrkomedija
RežijaЕторе Скола
ProducentKarlo Ponti
Романо Данди
Glavne ulogeNino Manfredi
MuzikaArmando Trovajoli
Godina1976.
Trajanje115 minuta
ZemljaItalija
Jezikitalijanski
IMDb veza

Ružni, prljavi, zli (ital. „Brutti, sporchi e cattivi“) je italijanska „crna“ komedija (ital. Commedia all'italiana) premijerno prikazana 1976. godine. Iste godine, film je osvojio nagradu za najbolju režiju fr. Prix de la Mise en scène na Kanskom filmskom festivalu (fr. Le Festival International du Film de Cannes).[1] Glavnu ulogu tumači Nino Manfredi.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Film je crna komedija o ogromnoj porodici koja živi u pretrpanoj straćari u nehigijenskom naselju na obodu Rima. Glavni junak, jednooki Đakinto (Manfredi), je i glava porodice. U njegovoj straćari žive četiri generacije njegove porodice, koje se izdržavaju uglavnom krađama i prostitucijom, ali i radeći sve druge poslove; poštene ili nepoštene, bez razlike.

Đakinto je za gubitak oka od osiguranja dobio popriličnu sumu, koji odbija da deli sa porodicom. Novac štedljivo troši na sebe i krije ga od ostalih članova porodice koji neprekidno pokušavaju da mu ga ukradu. Ni Đakinto njima ne ostaje dužan i neprekidno ih zlostavlja verbalno i psihički. Kada Đakinto dovede kući svoju groteskno gojaznu ljubavnicu i počne da troši novac na nju, njegova pobesnela žena se udružuje sa ostatkom porodice u pokušaju da ga otruju i domognu se novca. Đakinto preživljava i u ludačkom besu podmeće požar u kući. Na njegovo razočarenje, porodica preživljava.

Đakinto potom prodaje straćaru porodici doseljenika iz Napulja, ali njegova porodica odbija da im je prepusti. U tuči koja usledi, straćara se ruši. Film se završava scenom u kojoj Đakinto živi u novopodignutoj, još pretrpanijoj straćari, sa ženom, ljubavnicom, čitavom svojom porodicom, kao i sa pridošlicama iz Napulja.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Nino Manfredi Đakinto Macatela
Marija Luiza Santela Izida
Frančesko Anibali Domicio
Marija Bosko Gaetana
Đizelda Kastrini Lizeta
Alfredo D'Ipolito Plinio
Đankarlo Faneli Paride
Marina Fasoli Marija Libera
Etore Garfolo Kamilo
Marko Marsili Vitorijano
Franko Merli Fernando
Linda Moreti Matilde
Lučijano Paljuka Romolo
Đuzepe Paravati Tato
Silvana Priori Parideova žena
Beril Kaningem Barkata Negra

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Festival de Cannes: Brutti, sporchi e cattivi”. festival-cannes.com. Pristupljeno 5. 5. 2009. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]