Saborna crkva Svetog Stefana u Parizu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Saborna crkva Svetog Stefana
Saborna crkva Svetog Stefana
Osnovni podaci
Tippravoslavna crkva
JurisdikcijaCarigradska patrijaršija
EparhijaMitropolija galska
Osnivanje1895.
PosvećenStefan Prvomučenik
Arhitektura
ArhitektaEmil Vodrem
Stilvizantijski
Lokacija
MestoPariz
Država Francuska
Koordinate48° 52′ 00″ N 2° 17′ 55″ E / 48.86667° S; 2.29861° I / 48.86667; 2.29861
Saborna crkva Svetog Stefana na karti Paris
Saborna crkva Svetog Stefana
Saborna crkva Svetog Stefana
Saborna crkva Svetog Stefana na karti Paris

Saborna crkva Svetog Stefana (grč. Καθεδρικός Ναός Αγίου Στεφάνου, franc. Cathédrale grecque Saint-Étienne) pravoslavni je saborni hram Mitropolije galske Carigradske patrijaršije. Nalazi se u ulici Žorža Bizea, 16. arondismanu Pariza, Francuska. Hram je posvećen prvomučeniku arhiđakonu Stefanu.

Gradnja crkve je započeta 1890. godine prema projektu pariskog arhitekte Emila Vodrema, a finansirana od strane grčkog bankara Dimitriosa Skilisisa.[1] Crkva je sagrađena 1895. godine, kada je 22. septembra svečano osvećena. Godine 1995. uoči stogodišnjice postojanja, crkva je dobila status istorijskog i kulturnog nasleđa Francuske.

U ovoj crkvi, 9. oktobra 1962. godine venčali su se francuska pevačica Edit Pijaf i njen suprug Teo Sarapo.[2] Posmrtni obred operskoj pevačici Mariji Kalas je održan u ovom hramu 1977. godine.[3]

Arhitektura i živopis[uredi | uredi izvor]

Crkva je građena u vizantijskom stilu. Korišćena je bela i smeđa opeka, zidovi su presečeni dugim lučnim prozorima. Kupola crkve je podignuta na pravougaonoj osnovi uz pomoć posebnih svodova — jedra, sa jednakostraničnim vizantijskim krstom. Visoka je 42 м, lučni ulaz je uokviren korintskim stubovima od žutog krečnjaka. Spoljni zidovi crkve delimično su zaklonjeni kasnijim zgradama.

Unutrašnjost crkve je podeljena na tri uzdužne lađe stubovima različitih vrsta jaspisa, koji drže zašiljene lukove. Ikonostas je jednoslojni, od belog mermera sa ažurnim dekoracijom. Freske u vizantijskom stilu je uradio umetnik Šarl Lamer. Na svodu glavne apside naslikan je Isus Pantokrator, tako da se kod posetioca stvara utisak da ga gleda u oči gde god on stajao u crkvi. Duž polukruga apside na grčkom jeziku je napisano: Ja sam put, istina i život. U bočnim ulazima nalazi se mozaični ukras i slike koje prikazuju scene iz života svetaca, podna obloga je takođe mozaik.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Doniol, Auguste (1902). Histoire du XVIe arrondissement de Paris. str. 82. 
  2. ^ Bensoussan, Albert. Edith Piaf. 
  3. ^ Meyer-Stabley, Bertrand (2007). La véritable Maria Callas. 
  4. ^ „Pravoslavnый Pariž”. proza.ru (na jeziku: ruski). 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]