Salutiranje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sovjetski veterani salutiraju na Paradi pobede u Moskvi 2005.
Majkl Malen bivši Načelnik Združenog generalštaba Oružanih snaga SAD salutira tokom ceremonije promene komande američke Pacifičke komande, u Kamp Smitu (Havaji) 2009.

Salutiranje ili vojnički pozdrav je radnja koja se koristi za iskazivanje poštovanja. Prilikom salutiranja osobi, za razliku od zastave ili himne ili druge simbolične melodije, drži se pogled usmeren ka toj osobi, kao i kada joj se uzvraća pozdrav. Pozdravi rukom se obično izvode prinošenjem desne ruke glavi na neki način, a precizan način se razlikuje od zemlje do zemlje, ponekad i među različitim rodovima oružanih snaga iste zemlje. Pozdrav britanske vojske je skoro identičan francuskom pozdravu, sa dlanom okrenutim ka spolja.

Pojedini istoričari veruju da je pozdrav rukom počeo da se koristi u kasnom rimskom dobu kada su atentati bili česti. Građanin koji je želeo da se obrati javnom funkcioneru morao da je da mu priđe sa podignutom desnom rukom, kako bi pokazao da se ne nosi oružje. Iz tog doba i potiče naziv „salutiranje“, jer su Rimljani, uz pozdrav podignutom desnom rukomu laktu i otvorenim dlanom izgovarali i pozdrav "salute". Prinošenje desne ruke čelu, kao deo pozdrava, prema nekim tumačenjima nastalo je od viteškog običaja da se u prolazu otkriva vizir na šlemu kako bi se vitezovi pogledali u oči i pokazali da su dobronamerni. Iz istog razloga se dlan ruke kojom se podiže vizir okretao spolja da se pokaže da se u njemu ne drži nikakvo oružje. Ovakva praksa pozdravljanja ratnog druga postepeno postaje način da se pokaže poštovanje, a ponekad je podrazumevala i podizanje šešira. Sredinom 19. veka, pokret je modifikovan dodirivanjem kape, nakon čega je ustanovljen pozdrav rukom koji se koristi i danas. U vojsci, uvođenjem trorogog šešira kao deo uniforme, takav način pozdravljanja se ustalio kao izraz poštovanja oficira, zastave i države.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]